Ovisnost ne mora uvijek imati vidljive znakove. Ponekad se razvija tiho, kroz naizgled bezazlene svakodnevne navike koje s vremenom počnu preuzimati kontrolu nad životom. Jedna od njih je i ovisnost o klađenju – problem koji sve češće pogađa pojedince i njihove obitelji, a zbog svoje prikrivene prirode često ostaje neprepoznat sve dok posljedice ne postanu ozbiljne.
U novoj kolumni za Dalmaciju Danas, psihologinja Matea Medak iz Uglešić Poliklinike objašnjava zašto je klađenje mnogo više od "igre na sreću" i kako prepoznati trenutak kada zabava preraste u ovisnost.
Za Dalmaciju Danas piše mag. pysch. Matea Medak (Uglešić Poliklinika)
Jutro započinje uobičajenom kavom. Uz šalicu se prati aplikacija za klađenje ili sportske vijesti. Očekuju se rezultati. „Samo da vidim ponudu za danas“. Tijekom dana, nekoliko puta provjeri rezultate utakmica, prati koeficijente i razmišlja o sljedećem listiću. Kad dođe s posla, uplati još jedan listić. Ako dobije - osjeti nalet uzbuđenja. Ako izgubi - uvjeren je da će sljedeći put biti bolje.
Na prvi pogled ništa ne izgleda problematično. Ono što se ne vidi jest ono što se događa iznutra. Misli sve češće idu prema sljedećoj uplati, raspoloženje ovisi o ishodu, a gubici više nisu samo financijski već se manifestiraju na različite sfere života. Upravo zbog toga ovisnost o kockanju zovemo nevidljivom ovisnošću.
Nevidljiva ovisnost
Zamislite osobu koja svaki dan odlazi na posao, plaća račune, nema miris alkohola, uredno se oblači i izvana djeluje sasvim uobičajeno. Malo tko bi pomislio da upravo ona vodi bitku s jednom od najtežih ovisnosti - ovisnost o kockanju.
Za razliku od ovisnosti o alkoholu i psihoaktivnim tvarima, kod kockanja nema vidljivog znaka koji bi okolini odmah ukazao da osoba ima problem. Nema promijenjenog izgleda koji bi upućivao da osoba ima problem, zbog čega se teškoće često prepoznaju tek kada posljedice postanu ozbiljne.
Mnogi ljudi koji imaju problem s kockanjem dugo uspijevaju održavati privid normalnog funkcioniranja, skrivati razmjere problema te uvjeravati sebe i druge da još uvijek imaju kontrolu. Upravo ta „nevidljivost“ čini kockanje posebno rizičnim jer se pomoć kasno potraži.
Patološko kockanje spada u poremećaj nagona. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, problematično kockanje nije samo povremeno rizično ponašanje, već poremećaj kod kojeg osoba gubi kontrolu kad kockanjem, ono postaje prioritet u odnosu na druge životne okolnosti te se nastavlja usprkos negativnim posljedicama u osobnom, zdravstvenom, obiteljskom, financijskom i profesionalnom životu.
Mozak koji voli neizvjesnost
Što se zapravo događa u mozgu i zašto je relativno lako kliznuti u ovisnost?
Kad doživimo nešto ugodno, primjerice pojedemo omiljeno jelo ili zagrlimo voljenu osobu, u mozgu se aktivira sustav nagrađivanja. Jedna od ključnih kemijskih tvari u tom procesu je dopamin, tj. neurotransmiter koji ne stvara samo osjećaj ugode, nego prije svega povećava motivaciju da neko ponašanje ponovimo.
Kod kockanja, mozak reagira na specifičan način. Ono što je zanimljivo jest činjenica da se najveći porast dopamina ne događa u trenutku kad osoba osvoji dobitak, nego u trenutku neizvjesnosti, dok iščekuje ishod oklade ili okretanje automata. Upravo ta neizvjesnost snažno aktivira centre za nagradu. Mozak tada nauči jednostavnu lekciju „ Ponovi ovo, možda ćeš ponovno dobiti“. Problem nastaje zato što su dobici nepredvidivi. Psiholozi to nazivaju povremenim ili varijabilnim potkrepljenjem. Osoba nikad ne zna kad će doći dobitak, nastavlja igrati mnogo dulje nego što bi igrala da su ishodi predvidljivi. Vremenom se mozak prilagođava dopaminskim podražajima, a oni postaju sve manje osjetljivi, pa osoba ne doživljava isto uzbuđenje kao na početku. Zbog toga povećava uloge i igra češće kako bi ponovno doživjela taj osjećaj. Taj proces se naziva razvojem tolerancije, a poznat je i kod drugih oblika ovisnosti. Istovremeno slabi aktivnost mozga zadužena za samokontrolu i donošenje racionalnih odluka. Dakle, mozak ne postaje ovisan o novcu nego o mogućnosti da će se dogoditi dobitak. Upravo ga ta neizvjesnost drži „zarobljenim“.
Cijena kockanja
Posljedice kockanja se rijetko zaustavljaju samo na financijskom gubitku. Iako oni često budu samo prvi vidljivi znak problema, ovisnost o kockanju zahvaća gotovo sva važna područja čovjekovog života i njegove okoline.
Na psihološkom planu često su prisutni osjećaji srama, krivnje, anksioznosti , depresivnosti, kroničnog stresa i osjećaja potpunog gubitka kontrole.
Ovisnost ne pogađa samo osobu koja kocka, nego i cijelu obitelj. Ono što najčešće vidimo u praksi su intenzivni obiteljski konflikti, gubitak povjerenja, narušeni partnerski odnosi i osjećaj nesigurnosti u obitelji, što je jedna od temeljnih ljudskih potreba. Članovi obitelji se vrlo često osjećaju nemoćno i iscrpljeno u pokušaju pomoći i pronalaženju najboljeg načina nošenja s ovisnošću svog člana.
Na razini društva, ovisnost o kockanju predstavlja i javno zdravstveni problem jer zahtijeva stručnu pomoć, psihološko i psihijatrijsko liječenje, socijalnu podršku te uključuje dodatna opterećenja za zdravstveni i socijalni sustav.
Generacija u riziku
Kockanje se dugo povezivalo prvenstveno s odraslom populacijom, no posljednjih godina u sve većem riziku su upravo djeca i mladi. Današnje generacije odrastaju u okruženju u kojem su poruke povezane s kockanjem svakodnevno prisutne putem reklama, mobilnih aplikacija i igara, sportskih sadržaja i digitalnih platformi na kojima mladi provode velik dio vremena. Kockarnice i kladionice nerijetko se nalaze u blizini škola i prostora gdje se mladi okupljaju, što može dovesti do toga da se kockanje postepeno normalizira i počne doživljavati kao način zabave, a ne kao potencijalno vrlo rizično ponašanje.
Za razliku od ranijih vremena, kad je za sudjelovanje u kockanju bilo potrebno fizički otići u kockarnicu, danas je ono dostupno od 0 do 24, a često i bez potrebnih dobnih ograničenja. Poseban problem postaje i normalizacija kockanja kroz sport, gdje se klađenje često prikazuje kao sastavni dio navijanja i zabave.
Dodatni rizik predstavljaju i video igre koje sadrže elemente slične kockanju poput kupovanja života, virtualnih predmeta i „kutija iznenađenja“ za male iznose novca. Iako se takva ponašanja često ne doživljavaju kao kockanje, ona kod djece i mladih mogu razviti obrasce povezane s nagradom, rizikom i očekivanjem dobitka.
Adolescenti su posebno osjetljiva skupina jer se njihov mozak još uvijek razvija i u razdoblju odrastanja češće traže uzbuđenje, žele isprobati nove stvari i teže procjenjuju dugoročne posljedice svojih odluka. Kad im je kockanje dostupno na svakom koraku i prikazuje se kao zabava, može se vrlo lako izgubiti granica između igre i problema.
Izlaz postoji
Iako ovisnost o kockanju može ozbiljno narušiti život pojedinca i njegove obitelji, važno je naglasiti da ona nije bezizlazna. Kao i kod drugih ovisnosti, oporavak je moguć. Put prema promjeni najčešće uključuje nekoliko ključnih koraka.
- Prepoznati i priznati problem
Najteži, ali i najvažniji korak jest priznati da je kockanje prestalo biti zabava i postalo problem. Što se ranije potraži pomoć, veće su šanse za uspješan oporavak.
- Stručna pomoć i podrška
Liječenje se temelji na stručnoj podršci, koja najčešće uključuje podršku psihijatra i psihoterapijski rad. Cilj nije samo prestati kockati, već razumjeti što stoji iza ovisnosti i razviti zdravije načine suočavanja sa životnim izazovima i ponovno uspostaviti kontrolu nad vlastitim životom.
- Uključiti obitelj i bliske osobe
Ovisnost pogađa cijelu obitelj, ali upravo podrška najbližih predstavlja jedan od najvažnijih čimbenika u procesu oporavka.
- Ulagati u prevenciju,a ne samo u liječenje
Odgovornost nije samo na pojedincu. Obitelj, škole, zdravstveni sustav, mediji i šira društvena zajednica imaju zajedničku ulogu u stvaranju okruženja u kojem se o kockanju odgovorno govori i u kojem su mladi zaštićeni od nametljivih marketinških poruka.
Prevencija počinje puno prije nego se ovisnost razvije. Naš zadatak nije samo govoriti o liječenju kad problem već nastane, nego mladima na vrijeme pružiti znanje i vještine koje će im pomoći prepoznati rizike, razviti kritičko mišljenje i donositi odgovorne odluke u svijetu koji ih svakodnevno izlaže različitim izazovima.
Svi smo online, a nitko nikoga ne čuje: Umire li empatija u obiteljima, školama i društvu?
EPIDEMIJA USAMLJENOSTI Nikad povezaniji, nikad usamljeniji: Zašto se mladi sve češće osjećaju sami?