Gotovo uvijek teške, dramatične životne situacije izvlače na površinu ono najbolje i one najbolje od nas. Katastrofalan požar kod Omiša nije iznimka. Ljudi, obični građani, organizirali su se sami i bez asistencije birokracije odlučili pomagati u nevolji: bilo da je riječ o liječnicima i bolničkom osoblju Splita i gradova koji su ponudili pomoć, sveprisutnim vatrogascima, vozačima šlep-službi i kamiona koji su odmah sutradan uklonili praktički sva izgorjela vozila, humanitarcima koji su odmah pokrenuli akciju za prikupljanje pomoći najugroženijima...
No, u noći s četvrtka na petak, kada je vatrena stihija nošena burom harala, ugrožavala živote stotina i tisuća nevinih i uništavala imovinu, trebalo se sjetiti i imati cojones isploviti na more kako bi se spasili ljudi!
Jedan od prvih koji je svojom šestmetarskom istrankom krenuo iz Omiša prema središtu kataklizme bio je Karlo Peša...
– Nakon posla u restoranu odlučio sam krenuti svojom barkom prema tamo. Već je bilo kasno za Lokvu, već je prošla fronta požara prema ovamo... Zatvorena magistrala i prve snimke s terena sve su mi rekle, a ni na moru stanje nije bilo bajno: noć, bura koja nosi zapaljene krijesnice i na brod, morali smo ga polijevati morem da se ne zapali moja istranka. U Čelinama smo ukrcali prvu turu, njih 12, i prebacili ih u Staniće. A onda smo njih desetak ukrcali na brod i još njih desetak koji su bili na pedalinama, obitelji s djecom, vukli do Omiša! Potrajalo je to, 45 minuta, možda i uru vrimena, moja penta je samo 15 'konja'... – prepričava nam onako ukratko, kao da to ništa posebno nije bilo, Karlo Peša zvani Keko.
Ipak, priznaje da su uvjeti na moru, uz kataklizmu koju je donio požar, bili daleko od idealnih. Strašno je i pomisliti što bi se dogodilo da nije na vrijeme stigao do turista koji su spas potražili u moru...
– Odnila bi ih bura na pedalinama do Brača, bez govora! Kasnije su došli i drugi ljudi s brodicama, a mi smo se iskrcali i išli gasiti oko kuće u naselju u Omišu jer je vatra došla do naših kuća. Polijevali smo vodom, pilali drva tu noć kako bismo spriječili širenje požara... – prepričava nam Keko.
Ne poznaje sve te ljude. Neki su bili stranci, neki su govorili hrvatski, ali kaže kako mu se dvoje evakuiranih sutradan došlo zahvaliti u restoran.
Kako su točno izgledali uvjeti u kojima su spašavani turisti s mora, pogledajte u kratkim videima koje je snimio sa svoje barke.