Danas je u Haagu preminuo osuđeni ratni zločinac Ratko Mladić. Mladić je umro u 84. godini života, nakon duge i teške bolesti.
Ratko Mladić bio je bivši zapovjednik Glavnog štaba Vojske Republike Srpske i jedan od najzloglasnijih vojnih zapovjednika ratova na prostoru bivše Jugoslavije. Mladić je pred Haškim tribunalom pravomoćno osuđen na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici, zločina protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja počinjenih tijekom rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine.
Prvostupanjskom presudom iz 2017., koju je Žalbeno vijeće 2021. pravomoćno potvrdilo, proglašen je krivim po deset od ukupno 11 točaka optužnice. Osuđen je za genocid nad Bošnjacima u Srebrenici 1995. godine te za progon, istrebljenje, ubojstva, deportacije i prisilno premještanje. Odgovarao je i za višegodišnju kampanju snajperskog djelovanja i granatiranja Sarajeva kojom je terorizirano civilno stanovništvo te za uzimanje pripadnika Ujedinjenih naroda za taoce.
Sud je utvrdio njegovu vodeću ulogu u četiri udružena zločinačka pothvata: trajnom uklanjanju Bošnjaka i Hrvata s teritorija Bosne i Hercegovine na koje su bosanski Srbi polagali pravo, teroriziranju stanovništva Sarajeva, eliminaciji Bošnjaka iz Srebrenice te uzimanju pripadnika UN-a za taoce kako bi se spriječili daljnji NATO-ovi zračni napadi.
Mladić ipak nije pravomoćno osuđen za genocid počinjen 1992. godine u drugim općinama Bosne i Hercegovine. Po toj, prvoj točki optužnice oslobođen je, dok je pravomoćna osuda za genocid vezana uz Srebrenicu, gdje je u srpnju 1995. ubijeno više od 8000 bošnjačkih muškaraca i dječaka.
Do smrti je ostao jedna od ključnih i najzloglasnijih figura rata u Bosni i Hercegovini, a posljednje godine proveo je služeći doživotnu kaznu. Njegovo teško zdravstveno stanje posljednjih je mjeseci ponovno otvorilo pitanje prijevremenog puštanja na slobodu, no zahtjev njegove obrane odbijen je samo dan prije smrti.
Kći Ana se ubila njegovim pištoljem, on ju našminkao za sprovod
Jedna od najvećih osobnih tragedija u životu Ratka Mladića dogodila se usred rata u Bosni i Hercegovini. Njegova kći Ana Mladić, 23-godišnja studentica završne godine medicine u Beogradu, u ožujku 1994. počinila je samoubojstvo.
Prema dostupnim izvorima, ubila se u obiteljskoj kući očevim pištoljem. Foreign Policy navodi da je riječ bila upravo o Mladićevu pištolju, dok izvori koji su se kasnije bavili slučajem pišu da je oružje dobio još tijekom vojnog školovanja.
Što je mladu studenticu navelo na samoubojstvo nikada nije pouzdano utvrđeno. Beogradsko Vreme već je 11. travnja 1994., svega nekoliko tjedana nakon njezine smrti, pisalo da je riječ o samoubojstvu „iz nejasnih motiva“ te upozoravalo na brojne spekulacije koje su se odmah počele širiti. List je Anu opisao kao 23-godišnju studenticu završne godine medicine, a zabilježio je i da je većina tadašnjih domaćih medija o tragediji uglavnom šutjela.
Tijekom godina pojavilo se nekoliko teorija. Prema jednoj, Anu su teško pogodile informacije o ratnim zločinima i postupcima snaga kojima je zapovijedao njezin otac. U medijima se pojavila i tvrdnja da je nakon putovanja u Moskvu te razgovora s prijateljima počela drukčije gledati na oca i rat u Bosni. Hrvatski mediji kasnije su tu verziju često prenosili kao objašnjenje njezine smrti, no za tvrdnju da se ubila upravo zato što je „shvatila kakav joj je otac“ nema dovoljno čvrstih dokaza da bi se mogla navesti kao utvrđena činjenica.
Druga verzija povezuje njezinu smrt s mladićem po imenu Dragan, koji je poginuo u ratu u Bosni i Hercegovini. Prema toj priči, Ana je bila emotivno vezana uz njega, a teško ju je pogodila njegova smrt. Povjesničar Jože Pirjevec također je zastupao verziju prema kojoj je Ana ocu zamjerala što je mladić poslan na bojište i što joj nije rekao za njegovu pogibiju. Ipak, ni ta interpretacija nije nepobitno utvrđena.
Sam Mladić poslije se nije mirio s objašnjenjem da mu je kći počinila samoubojstvo. Tvrdio je da je Ana ubijena i sumnjao da iza njezine smrti stoje njegovi neprijatelji. U kasnijim srpskim medijima pojavljivale su se i različite tvrdnje o okolnostima pronalaska tijela i položaju oružja, ali one nisu dovele do pouzdano utvrđene alternativne verzije njezine smrti.
Koliko ga je smrt kćeri pogodila vidljivo je i na snimkama i fotografijama s njezina pokopa. Foreign Policy, koji je analizirao Mladićevu opsežnu privatnu arhivu, objavio je fotografije Mladića kako plače nad Aninim lijesom i kako ga supruga Bosiljka tješi. Autor Michael Dobbs navodi i da je Mladić detaljno dokumentirao svoj privatni život fotografijama, videosnimkama i dnevnicima, od kojih je velik dio poslije završio u rukama Haškog tribunala.
Kasnije se pisalo da je Ratko Mladić osobno našminkao mrtvu kći za sahranu.
Nakon Anine smrti više nije bio isti
Samoubojstvo kćeri teško je pogodilo Ratka Mladića, a ljudi koji su ga poznavali poslije su tvrdili da se od te tragedije nikada nije potpuno oporavio. Robert Block je u The New York Review of Books još 1995. pisao da su Mladićevi prijatelji govorili kako je Anina smrt ostavila dubok trag na njemu te da je prilikom dolazaka u Beograd odlazio na njezin grob.
Pojavile su se i tvrdnje da se nakon njezina samoubojstva promijenilo njegovo ponašanje. Jedan njegov bivši zapovjednik Mladićev je život opisao kao dvije faze – onu prije i onu nakon Anine smrti – tvrdeći da se od gubitka kćeri nikada nije oporavio. Publicist Ljubodrag Stojadinović, koji je poznavao Mladića, pisao je pak da mu je gubitak kćeri mogao zamagliti osjećaj za patnju drugih, posebno neprijatelja.
Budući da je Ana umrla u ožujku 1994., a genocid u Srebrenici počinjen je u srpnju 1995., tijekom godina pojavile su se i interpretacije prema kojima je osobna tragedija pridonijela Mladićevoj kasnijoj brutalnosti.
Gotovo 16 godina bio u bijegu
Prva optužnica protiv Ratka Mladića pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju podignuta je u srpnju 1995. godine. Nakon pada Srebrenice optužnica je proširena, a Mladić se teretio za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja počinjene tijekom rata u Bosni i Hercegovini.
Pred Haškim tribunalom, međutim, pojavio se tek gotovo 16 godina poslije. Srpske vlasti uhitile su ga 26. svibnja 2011. godine. Njegovo uhićenje okončalo je jedno od najdužih i najpoznatijih bjekstava optuženika Haškog tribunala.
Pet dana poslije, 31. svibnja 2011., prebačen je u Haag i smješten u pritvorsku jedinicu Ujedinjenih naroda.
Izjasnio se da se ne smatra krivim
Nakon dolaska u Haag počeo je sudski postupak. Budući da se Mladić nije želio izjasniti o krivnji, sud je 4. srpnja 2011. u njegovo ime unio izjavu da nije kriv. Operativna, četvrta izmijenjena optužnica podnesena je u prosincu iste godine.
Teretilo ga se po ukupno 11 točaka optužnice – dvije za genocid, pet za zločine protiv čovječnosti i četiri za kršenja zakona i običaja ratovanja.
Suđenje trajalo više od četiri godine
Suđenje Ratku Mladiću počelo je 16. svibnja 2012. godine. Tužiteljstvo je izvođenje svojih dokaza završilo 26. veljače 2014., obrana je svoj dokazni postupak započela u svibnju iste godine i završila u kolovozu 2016., a završne riječi održane su od 5. do 15. prosinca 2016.
Razmjeri postupka bili su golemi. Sudsko vijeće zasjedalo je 530 dana, saslušani su iskazi 592 svjedoka, a u spis je prihvaćeno gotovo 10.000 dokaznih predmeta.
Osuđen na doživotni zatvor
Presuda je izrečena 22. studenoga 2017. godine. Mladić je proglašen krivim po 10 od 11 točaka optužnice i osuđen na doživotni zatvor.
Proglašen je krivim za genocid u Srebrenici 1995. godine, kao i za progon, istrebljenje, ubojstva, deportacije i prisilno premještanje kao zločine protiv čovječnosti. Osuđen je i za ubojstva kao kršenje zakona i običaja ratovanja, teroriziranje stanovništva Sarajeva, protupravne napade na civile te uzimanje pripadnika UN-a za taoce.
Sud je utvrdio njegovu odgovornost kroz sudjelovanje u četiri udružena zločinačka pothvata. Jedan se odnosio na trajno uklanjanje Bošnjaka i Hrvata s područja BiH na koja su bosanski Srbi polagali pravo, drugi na kampanju snajperskog djelovanja i granatiranja Sarajeva radi širenja terora među civilima, treći na eliminaciju Bošnjaka iz Srebrenice, a četvrti na uzimanje pripadnika UN-a za taoce kako bi se spriječili NATO-ovi zračni napadi.
Oslobođen je jedino po prvoj točki optužnice, kojom ga se teretilo za genocid počinjen 1992. u šest bosanskohercegovačkih općina. To je bitna distinkcija: pravomoćno je osuđen za genocid u Srebrenici, a ne za genocid po toj prvoj točki koja se odnosila na zločine iz 1992.
Mladić se žalio na prvostupanjsku presudu, a žalbeni postupak vodio je Međunarodni rezidualni mehanizam za kaznene sudove.
Žalbeno vijeće 8. lipnja 2021. odbilo je ključne dijelove njegove žalbe i potvrdilo osuđujuće presude te kaznu doživotnog zatvora. Time je postupak protiv Ratka Mladića pravomoćno okončan.