Film Vinka Brešana "Kako je počeo rat na mom otoku" po mnogima je najbolji film u povijesti Hrvatske, a do prošle godine bio je i najgledaniji naš filmski uradak.
Film ovih dana slavi 30. rođendan na Filmskom festivalu u Puli, a posljednja projekcija je zbog kiše odgođena. Organizatori su najavili da će film gledatelji moći pogledati na dodatnim projekcijama, od kojih će posljednja biti u ponedjeljak. U ponedjeljak bi, stoga, mogao biti posljednji put da netko legalno prikazuje kultni Brešanov film.
HRT, naime, već 30 godina nije riješio problem s autorskim pravima za pjesmu Majko stara po kojoj mnogi pamte ovaj film. Matko Jelavić, skladatelj pjesme i HRT kao producent nisu uspjeli regulirati autorska prava, a film bez kultne pjesme više nije isto djelo.
"Majko stara" je emotivni vrhunac filma, ne može se izrezati niti utišati
Naime, "Majko stara" nije usputna pjesma u filmu koja bi se mogla jednostavno utišati ili odrezati iz filma prije ponovnog prikazivanja. Jelavićev hit iz 1988. godine emotivni je vrhunac filma i bez njega on ne bi imao isti emocionalni učinak. Film bi bez pjesme izgubio i jedan od svojih najvažnijih dramaturških trenutaka.
Pjesmu, naime, u nekoliko ponavljanja puštaju majoru Aleksi Milosavljeviću koji odbija predati vojarnu Hrvatima pred Domovinski rat. Aleksa je u filmu major JNA oženjen otočankom Lucijom koja je Hrvatica, a Jelavićev hit mu je omiljena pjesma.
Mještani ga, stoga, emotivno pritišću omiljenom pjesmom dok on rastrgan između vojne dužnosti, vlastitog identiteta i ljubavi plače i prijeti da će vojarnu posebnom mehanizacijom "podići u zrak".
Matko Jelavić nije ni znao da će pjesma biti u filmu
Matko Jelavić, naime, 1996. godine uopće nije znao da će njegova pjesma biti u filmu, kamoli da je dobio ugovor o autorskim pravima.
"Ništa. Saznao sam da je moja pjesma u filmu praktički večer prije prikazivanja na Pulskom festivalu. Film je već bio gotov, sve je bilo završeno i samo su ga prikazali na festivalu. Tada sam saznao", kaže Jelavić za Dnevnik Nove TV.
Jelavić je odbacio tvrdnje da je zabranio prikazivanje filma, poručivši da je problem isključivo u neriješenim autorskim pravima. Istaknuo je kako od ulaska Hrvatske u Europsku uniju 2013. godine vrijede europski propisi prema kojima za javno emitiranje filma moraju biti uređena sva prava autora čija se djela u njemu koriste.
Dodao je kako su ga tijekom godina predstavnici HRT-a tek nekoliko puta kontaktirali pokušavajući postići dogovor prema njihovim tarifama, no do sporazuma nije došlo. Naglasio je da nikada nije imao namjeru onemogućiti prikazivanje filma te da je uvijek spreman na dogovor, što, kako kaže, potvrđuje i činjenica da bez problema odobrava festivalske projekcije kada mu se organizatori obrate.
Smatra da film ponovno može biti emitiran čim se, u skladu sa zakonom, riješe sva potrebna autorska prava.
Kako se devedesetih reguliralo autorsko pravo?
Iako se često može čuti kako su se početkom devedesetih autorska prava rješavala "usmenim dogovorom", tadašnja Hrvatska već je imala zakonsku zaštitu autorskih djela. No, praksa je bila znatno manje formalizirana nego danas, osobito u filmskoj i televizijskoj produkciji.
Ugovori često nisu predviđali nove oblike distribucije poput digitalnih platformi ili streaminga, pa su se desetljećima kasnije pojavili sporovi oko prava na ponovno emitiranje i korištenje glazbe. Za korištenje glazbe u filmu potrebno je posebno odobrenje autora ili nositelja prava, odnosno tzv. sinkronizacijska licenca, koja se u pravilu ne regulira samo kolektivnom zaštitom, nego zasebnim ugovorom.
Kako se danas reguliraju autorska prava na filmovima?
Film je prema autorskom pravu složeno audiovizualno djelo koje objedinjuje više zasebnih autorskih i srodnih prava. Osim scenarija, režije i originalne filmske glazbe, zaštitu uživaju i postojeće pjesme korištene u filmu, glumačke izvedbe, zvučne snimke te drugi kreativni elementi. Zbog toga producent prije distribucije mora osigurati da su za svaki od tih sadržaja uređena odgovarajuća prava.
Ako se u filmu koristi već postojeća pjesma, potrebno je od nositelja autorskih prava ishoditi posebno odobrenje za njezino povezivanje s filmskom slikom, odnosno ugovoriti tzv. sinkronizacijsku licencu (sync licence). Ako se koristi i originalna snimka te pjesme, potrebno je regulirati i prava na fonogram. HDS ZAMP pritom ima drukčiju ulogu - kao organizacija za kolektivno ostvarivanje autorskih prava prikuplja i raspodjeljuje naknade za određene oblike javnog korištenja glazbe, ali u pravilu ne izdaje odobrenja za sinkronizaciju glazbe s audiovizualnim djelima.
Upravo zato kod starijih filmova i serija ponekad dolazi do sporova ili novih pregovora oko prava ako izvorni ugovori nisu predvidjeli kasnije načine distribucije, poput digitalnih platformi ili novih televizijskih emitiranja.