Jučer navečer mnogi su pogledavali prema zapadnom horizontu. Mjesec je 12. kolovoza zagrizao Sunčev disk, a iz Hrvatske smo mogli pratiti djelomičnu fazu velike pomrčine koja je drugdje u svijetu bila potpuna. U Splitu je maksimum nastupio oko 19:56, kada je bilo zaklonjeno oko 41,5 posto Sunčeve površine, u Zadru oko 63,4 posto, a u Dubrovniku oko 28,8 posto.
Pojas jučerašnjeg totaliteta prošao je preko Grenlanda, Islanda, sjeverne Rusije, Atlantika i Španjolske, dok je velik dio Europe mogao vidjeti samo djelomičnu pomrčinu.
Ali prije 65 godina Dalmacija nije gledala samo „okrhnuto“ Sunce.
Sunce je nestalo.
Pomrčina koju su nazvali „događajem stoljeća“
Bila je srijeda, 15. veljače 1961. godine. Pojas potpune pomrčine prelazio je preko Hvara, Brača i Visa te područja oko Makarske, a astronomi su se za taj dan pripremali mjesecima. U tadašnjim astronomskim publikacijama pomrčina je bez pretjerivanja nazvana „događajem stoljeća“.
Zagrebačka Zvjezdarnica pokrenula je akciju kakvu je danas teško zamisliti. Šesnaest mladih predavača, uglavnom studenata i srednjoškolaca, u samo sedam dana održalo je 111 predavanja u 46 mjesta pred čak 30.940 ljudi. Cilj je bio objasniti stanovništvu što će se dogoditi, kako sigurno promatrati Sunce i zašto se pomrčine ne treba bojati.
Na hvarsku tvrđavu Španjolu stiglo je 40 posebno uvježbanih promatrača, dok je još šestero otišlo na Biokovo, na oko 1700 metara nadmorske visine. Instrumenti su na Španjolu dopremljeni dva dana prije pomrčine, postavljeni na terase tvrđave, a ekipe su posljednje sate koristile za uvježbavanje pokreta koji su tijekom kratkog totaliteta morali biti gotovo savršeni.
Za snimanje korone napravljena je čak posebna kamera prema vlastitim nacrtima. Snimano je na osam fotografskih ploča s različitim ekspozicijama, a rezultati su, prema izvještajima, nadmašili očekivanja.
Na sačuvanim fotografijama vidi se i čuveni „dijamantni prsten“, kao i kromosfera te protuberance na rubu Sunca.
Star, bolestan i u bolnici – ali pomrčinu nije namjeravao propustiti
Možda najljepši zapis o tom jutru ostavio je don Niko Miličević, poznati astronom iz Pustinje Blaca na Braču. Imao je 74 godine, bio je ozbiljno narušena zdravlja i boravio u bolnici, ali potpuna pomrčina bila je događaj koji nije želio propustiti.
Ustao je u 5:30, a bolničkim automobilom stigao na Vidovu goru već u 7:15. Temperatura je bila oko osam stupnjeva, na vrhu je još bilo starog snijega i mraza. Prvi kontakt Mjeseca i Sunca zabilježen je u 7:34, a u 8:41 počeo je totalitet.
Ono što je zatim opisao zvuči gotovo nestvarno.
Vidjela se razvijena Sunčeva korona, snažna kromosfera i dvije crvene protuberance. Crna Mjesečeva sjena mogla se pratiti kako dolazi preko mora. Na potamnjelom nebu pojavili su se Jupiter i Saturn prema zapadu, Merkur i Venera prema istoku, uz još nekoliko zvijezda oko zenita.
Nakon približno dvije minute i 15 sekundi Sunce se ponovno pojavilo.
Danas, kada fotografiju pomrčine napravimo mobitelom u nekoliko sekundi, gotovo je teško zamisliti koliko je organizacije, znanja i preciznosti trebalo da se taj kratki trenutak zabilježi 1961. godine.
Generacije su poslije gledale samo djelomične pomrčine
Hrvatska je od tada vidjela niz djelomičnih pomrčina. Posebno se pamti ona iz kolovoza 1999., kada je Mjesec iz Hrvatske prekrio od 88,9 posto Sunčeve ploče na Lastovu do čak 98,8 posto u Čakovcu. Ipak, potpuna pomrčina je sasvim druga pojava – tek tada nestaje blještava fotosfera i golim okom postaju vidljive korona, sjajne zvijezde i planeti.
Jučerašnja pomrčina bila je još jedan podsjetnik na tu razliku.
Sljedeća potpuna u Hrvatskoj – tek 2081.
Prema današnjim astronomskim proračunima, sljedeća potpuna pomrčina Sunca koja će zahvatiti dio Hrvatske dogodit će se 3. rujna 2081. godine. Pojas totaliteta ući će u zemlju kod područja Prezida i protezati se prema Iloku.
U Zagrebu bi potpuna faza trebala trajati oko četiri minute i sedam sekundi, u Varaždinu oko četiri minute i šest sekundi, u Slavonskom Brodu četiri minute, a u Osijeku čak oko četiri minute i 20 sekundi.
Važna je, međutim, jedna razlika: pojas totaliteta 2081. prolazit će sjevernijim, kontinentalnim dijelom Hrvatske, a ne Dalmacijom. Zanimljivo je da rad Tatjane Kren, kada govori upravo o potpunoj pomrčini vidljivoj iz južnog dijela Hrvatske, kao sljedeću takvu navodi tek 2151. godinu. Zato povijesno jutro iz 1961. za Dalmaciju ostaje još posebnije.
Ne treba, ipak, čekati 2081. da Mjesec ponovno „zagrize“ Sunce
Pred nama je još nekoliko djelomičnih pomrčina koje će biti vidljive iz Hrvatske:
- 2. kolovoza 2027. – vrlo lijepa djelomična pomrčina; u Splitu će biti zaklonjeno oko 64,9 posto Sunčeve površine, u Zadru 63,5, a u Dubrovniku 66,7 posto. Maksimum u Splitu bit će oko 11:18.
- 26. siječnja 2028. – znatno skromnija pomrčina predvečer; u Splitu će biti zaklonjeno oko 3,6 posto Sunca.
- 1. lipnja 2030. – ponovno vrlo atraktivna: u Splitu će Mjesec prekriti oko 75,5 posto, u Zadru 73,1, a u Dubrovniku gotovo 78,9 posto Sunčeve površine. Maksimum će biti rano ujutro, oko 7 sati.
I tada vrijedi isto pravilo kao i jučer: djelomična pomrčina nikada se ne smije promatrati izravno bez odgovarajućeg solarnog filtra ili certificiranih naočala za pomrčinu. Obične sunčane naočale nisu zaštita.
A potpuni nestanak Sunca, korona oko crnog Mjeseca, planeti usred dana i sjena koja juri preko krajolika?
Za takav prizor na hrvatskom tlu trebat će čekati još 55 godina.