Bilo je to Hajdukovo europsko ljeto 2010., pa kasnije godina u grupnoj fazi Europske lige, baš u rođendanskoj sezoni stogodišnjaka, kada se 2011. slavilo 100 godina postojanja velikog kluba, "diteta puka", "ljubavi života"...
Ali eto, nije se dočekao rođendan u Europi, a lipo bi bilo, pa je onda na proslavu dovedena praška "Slavija", kako i priliči, jer upravo je s njezina igrališta iz Praga stigao u Split prvi balun. Pa su ga u Fleku krstili vinom Duje, Tonći i Pegula, kako je Miljenko Smoje opisao u kultnoj seriji "Velo misto". Ali pustimo to za neka druga sjećanja.
Grad je bio sav u bijelom te 2011., birala se momčad za 100 godina Hajduka, feštalo se u teatru...
No, vratimo se europskom Hajdukovom ljetu 2010. i posljednjem ulasku u grupnu fazu nekog natjecanja u Europi.
Predsjednik je bio Joško Svaguša, trener Stanko Poklepović i uspješno je brodio taj dvojac, puno uspješnije od mnogih kasnije.
Ždrijeb je bijele vodio u Rumunjsku, u Bukurešt, europsku prijestolnicu poznatu po najvećoj palači Parlamenta na svijetu, po velikoj "Steaui", prvom europskom prvaku iz neke socijalističke zemlje, ali i državi svojedobnog rigidnog komunizma, revolucije 1989. i svrgavanja diktature predsjednika Ceaușescua, koju je provodio preko zloglasne tajne službe "Securitate".
Najprije se izvuklo Dinamo iz Bukurešta i izgubili su bijeli sa 3:1 u gostima, da bi Rumunje na Poljudu pobijedili sa 3:0, golovima Vukušića, Brkljače i Tomasova. Rumunjski trener nakon utakmice je izjavio: "Nikada do sada nisam osjetio ovakvu atmosferu."
Nosila je publika "bijele" do pobjede i prolaza dalje, ostalo se još pola sata na stadionu nakon utakmice u slavlju i pjesmi hajdučkoj.
I ostala je još jedna prepreka do prolaza u grupnu fazu Europske lige.
Kad eto ti opet Rumunja, ovaj put Unirea iz Urzicenija, sada već bivši, tada privatni klub, koji je svoju ekspanziju imao 2000-ih godina, a koji je zbog financijskih problema vlasnik Dumitru Bucșaru baš na kraju te sezone 2011. odlučio ugasiti.
Vidjelo se odmah po dolasku Rumunja u Split da nešto kod njih ne štima. Nekoliko njihovih vodećih igrača, koji su imali neisplaćena potraživanja, ranije je večer pred utakmicu završilo trening na Poljudu.
A bijeli su bili u zanosu, baš onako hajdučki, pun Poljud, predivan kolorit, koreografija...
Trener Stanko Poklepović proživljavao je svoju novu trenersku mladost, posloživši momčad sezonu ranije. Nosioci igre bili su Subašić na golu, pa Maloča, Tomasov, Strinić, Andrić, Ibričić, Anas Sharbini, Vukušić...
Glavni igrač bio je Senijad Ibričić, bilo je to njegovo vrijeme. Bijela desetka za koju je trener Poklepović znao izjaviti: "Trenirao sam i Savičevića i Sliškovića, ali Ibričić je kompletniji igrač od obojice ovih velikana."
I velika pobjeda na Poljudu od 4:1. Hajduku su je donijeli: na golu Radošević umjesto ozlijeđenog Subašića, pa Oremuš, J. Buljat, Maloča (Vejić), Strinić, Tomasov, Andrić, Trebotić (Brkljača), Anas Sharbini, Ibričić, Vukušić (Duje Ćop).
Golove su postigli: Ibričić (2), Brkljača i Ćop.
Onda se opet išlo u Bukurešt, jer Unirea zbog UEFA licence nije mogla igrati na svom stadionu u Urziceniju.
I pohodila je Torcida ponovo rumunjsku prijestolnicu u uzvratu. Još pamtimo fotografiju pokojnog Žana, kako predvodnički hoda ulicama Bukurešta.
A iskompliciralo se zamalo u uzvratu, povela je Unirea 1:0, imala i neku inicijativu pred kraj, ali su golom Ante Vukušića bijeli otklonili sve nade domaćina.
Nije bilo TV prijenosa, pa smo na Mertojaku naišli na internetu na neki rumunjski live-stream i tako pratili ovu utakmicu odluke i nade. Prekidala se stalno veza, ali nama dovoljno da se razgali srce hajdučko. Velik je to uspjeh bio, mada daleko od one Lige prvaka iz sjajne sezone 1994./95. i jednog od najvećih uspjeha kluba.
Izvukli smo onda u skupini Anderlecht, AEK i Zenit. Odigrali jako dobro u Ateni, unatoč porazu od 2:1, pobijedili Anderlecht na Poljudu sa 1:0, golom Ante Vukušića u zadnjoj minuti.
"Ante, sinjski dijamante", pisali su naslove mediji.
Zanimljivo je da je usred grupne faze smijenjen Stanko Poklepović, trener koji je u Splitu izvojevao pobjede u svakoj europskoj utakmici koju je vodio, nešto slično kao i davne 1986., kad je smijenjen pred Waregem, kad se moglo i trebalo i do osvajanja Kupa UEFA.
U Poljudu su uvijek bili najgori prema svojima.
Danas je Hajduk opet pred vratima grupne faze nekog europskog natjecanja. Pozvala je jučer i Torcida na zajedništvo, navijanje i podršku, od prve do zadnje minute.
Skupimo se svi i podržimo bijele za konačno opet jednu euro-nogometnu jesen u Splitu, pa neka opet bude 4:1.