Iako je vani puhalo jako jugo i kiša samo što nije počela padati, splitski HNK bio je pun do posljednjeg mjesta, baš u minutu točno kao u Leicester Square Theatreu. Koncert Josipe Lisac nije bio tek obična svirka – bila je to prava večer emocija u kojoj nije bilo granice između pozornice i publike. Baršun i vrhunska akustika kazališta savršeno su odgovarali njezinu stilu i glasu.
Od prvog koraka na scenu Josipa je zavladala prostorom. Njezina pojava – od neobične modne kombinacije do prepoznatljivih pokreta ruku – pretvorila je HNK u privatni dnevni boravak u kojem su svi uživali.
Splitska publika, koja dobro zna što je dobra glazba, potpuno se povezala s njom. Stvorio se baš onaj pravi, topli dalmatinski đir – puno poštovanja prema umjetnici, a između pjesama glasno navijanje i pljesak.
Josipa ne kopira nikoga, pa ni samu sebe – iste pjesme nikada ne pjeva dvaput na isti način. Svaki aranžman te večeri bio je priča za sebe. Mijenjala je ritam i poigravala se glasom u hodu. Pjesme poput „O tuzi“, „Gdje Dunav ljubi nebo“ ili „Ona je rekla“ zvučale su još intimnije nego inače, uz žestoki jazz i funk njezina benda. A kada su krenule pjesme s „Dnevnika jedne ljubavi“, dvorana je doslovno izgorjela od emocija.
Između pjesama Josipa je opušteno ćakulala s publikom – pričala je o vremenu, životu, ljubavi, nostalgiji i akustici, šalila se s glazbenicima, pa se dotaknula i ozbiljnijih tema poput starosti i prolaznosti, a publika ju je slušala bez daha.
Iza scene: Vrući dojmovi i čista emocija
Čim je završio višeminutni pljesak na nogama, organizator festivala Stevo Vučković, umoran, ali presretan, rekao je:
„Sretan sam i umoran – i ja i cijela ekipa! Josipa je ostavila srce na bini kroz puna dva i pol sata. Nije to lako, nije više u cvitu mladosti, ali drži publiku cijelo vrijeme. Svaki njezin šapat se slušao! Šale, priče, anegdote – ma čisti život. Ovacije na kraju nisu joj dale da ode s bine. Ovakvi se momenti rijetko događaju. Festival 'Evo ruke' s ovim je dobio pravi pečat. U kazalištu se sve čuje i vidi, nema švercanja – a ovdi je sve bilo bez greške od prve do zadnje sekunde.“
A evo što je odmah nakon nastupa rekla i sama Josipa:
„Sretna sam jer volim ljude malo iznenaditi, da im ne budem dosadna. Puno razmišljam o tome i drago mi je da to primijete. Publika je bila fantastična! Čista razmjena ljubavi. Čulo se večeras malo više ćakule? Je, pa moramo pričati! Ljudi danas više ne komuniciraju, a treba se razgovarati.“
Dirljiva posveta Goranu Bari
Poseban trenutak bio je kada se Josipa prisjetila Gorana Bare. U potpunoj tišini kazališta, s puno osjećaja, pročitala je stihove jedne njegove pjesme, a iza scene rekla je:
„Htjela sam izdvojiti trenutak za našeg kolegu Gorana Baru... Svi smo ga voljeli jer je bio pametan i napravio je velike pisme. Po čemu ću ga pamtiti? Po tome kakav je bio – autentičan, svoj, nema drugog takvog. Ostaju njegova djela. Divan Goran Bare.“
Govoreći o HNK-u, Josipa je otkrila da ljubav prema kazalištu vuče još iz djetinjstva:
„Meni ovaj prostor predivno leži. U kazalištu sam počela još kao mala u zboru... Tako da su mi svi prostori dragi – osim arena! Arene ne volim. Ovo u kazalištu mi je baš predivno, iako je teško jer je u dvorani tajac i svi sve čuju. Fenomenalno!“
Na pitanje ima li poruku za Splićane koji nisu uspjeli doći do karte, s osmijehom se prisjetila svojih početaka pod Marjanom:
„Opet se vidimo! Pa mi se znamo još otkad sam imala 18-19 godina na Splitskom festivalu. Poslije sam stalno dolazila, ne znam gdje sve u Splitu nisam pjevala. Hvala vam puno i svako dobro svima!“
Za sam kraj ove večeri organizatori su Josipi uručili veliki buket cvijeća i rukom ispisane stihove njezine pjesme „O jednoj mladosti“.
U organizaciji je sudjelovala i Daniela, katica za sve.
Nakon ovog koncerta koji ulazi u povijest, festival „Evo ruke“ nastavlja se u rock ritmu, a sljedeći nastupa kultni bend Atomsko sklonište.


