Zahvaljujući snimci BBC-ja, njezino je uplakano lice obišlo cijeli svijet. Željka Jurić bila je šestogodišnja djevojčica koja je u plavom kaputiću sa suzama, koračala porušenim i spaljenim Vukovarom u koloni 19. studenoga 1991. godine. Od tada, njezin život se primijenio. Danas gradi muzej sjećanja na Domovinski rat u svom naselju, Berak, nedaleko od Vukovara.
U pomoć joj je priskočio redatelj Jakov Sedlar sa svojim najnovijim filmom "Plavi kaputić, trideset godina poslije." Premijera filma je zakazana dan prije tridesete obljetnice pada Vukovara, a prihodi će biti usmjereni u izgradnju muzeja. Redatelj Sedlar, kao i sama Željka su u Splitu, kojom prilikom su dali izjave za Dalmaciju Danas.
"Film je priča o Željki Jurić i trajat će sat vremena. Film je završen, a premijera će biti u Berku 17.11., dan prije tridesete obljetnice pada Vukovara", kazao nam je redatelj.
"Priča je o cijelom životu Željke Jurić i uopće o tome što se događalo u Hrvatskoj posljednjih trideset godina kroz njezinu sudbinu."
"Određene stvari ne smijemo zaboravljati, a poseban povod je skupljanje sredstava za muzej koji Željka otvara u Berku", istaknuo je Sedlar.
Ovaj film je nastao iz ljubavi
Film je nastao na inicijativi samog redatelja, uz pomoć pojedinaca i tvrtki dobre volje.
"Snimanje je trajalo pola godine, uglavnom u Vukovaru, ali i u Zagrebu, Dalmaciji, otocima. Što se tiče budžeta, država nam tu nije ništa pomogla, već su nam pomogli osobni pojedinci, parteri i prijatelji."
"Ovaj film je nastao iz ljubavi. Željeli smo jednu priču o osobi koja je krasna i koja je hrvatska heroina", istaknuo je Sedlar.
"Film će biti dostupan i inozemstvu, a zbog naših partnera, on će ići, bez obzira na pomoć države", dodao je redatelj.
Muzej sjećanja
"Kuća sjećanja” pričala bi priču o Vukovaru i o stradanjima u Domovinskom ratu. Željku su na ideju gradnje "Kuće sjećanja" potaknuli neriješeni problemi iz rata kao i loš odnos prema braniteljima.
"Nemamo ideju koliko je djece stradalo u Domovinskom ratu. Što me posebno dira, branitelji su danas bačeni na marginu, a nose se s velikim problemima", ističe Željka Jurić.
"Obolijevaju od raznih bolesti i mladi umiru. Uz to, njihove priče su neispričane i samim time su neshvaćeni. Treba im prići s poštovanjem i pomoći."
"Ti ljudi su djeci, kao tada meni, pomagali", dodaje Željka.