Hrvatski nautički turizam u 2026. godini iznova potvrđuje svoju ulogu jednog od najčvršćih i najatraktivnijih stupova domaće turističke ponude. Prema najnovijim podacima Ministarstva turizma i sporta, Hrvatska je od siječnja do kraja kolovoza ostvarila 17,5 milijuna turističkih dolazaka i 90,5 milijuna noćenja — što je blagi rast od jedan posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Od toga je čak 86,7 milijuna noćenja ostvareno na Jadranu, a službena statistika eVisitora, zahvaljujući sustavu eCrew, precizno bilježi i snažan doprinos nautičkog charter sektora.
Iako konačni godišnji podaci za 2026. tek slijede, pogled na posljednje cjelovite brojke pokazuje iznimnu snagu ovog sektora: 216 luka nautičkog turizma i 18.850 vezova ugostili su 198.918 tranzitnih plovila, ostvarivši prihod od 194,8 milijuna eura, uz godišnji rast od 7,9 posto. U tom poretku uvjerljivo prednjači Splitsko-dalmatinska županija s 48,4 milijuna eura prihoda i više od 54 tisuće tranzitnih plovila, dok među zastavama prednjače domaća plovila (49,5 %), ispred gostiju iz Njemačke, Italije, Austrije i Slovenije.
Srce te privatne brodarske flote kuca u Krilu Jesenicama i Bajnicama — mjestima s više od stotinu modernih turističkih brodova i mini-kruzera. Tijekom manifestacije Fešta o’ brodi u Starome Gradu na Hvaru, usred rujna, dok nautička špica još traje, razgovarali smo s Arsenom Ercegovićem, dopredsjednikom Hrvatske udruge privatnih brodara i jednim od najiskusnijih kapetana s ovog područja.
Sezona puna izazova: „Moglo je biti i gore, ali moramo biti zadovoljni“
Svoj osvrt na aktualnu sezonu kapetan Ercegović započinje realno i bez uljepšavanja.
„Mislim da sezona nije bila na razini prošlogodišnje, ali je opet zadovoljavajuća — pogotovo iz razloga što je, s obzirom na početak, mogla biti i gora“, ističe Ercegović.
Najveći problemi zabilježeni su na samom početku godine u radu s turoperatorima koji dovode goste s dalekih tržišta poput SAD-a, Australije i Novog Zelanda, gdje su zračni transport i linije stvarali poteškoće.
„Sve u svemu, moramo biti zadovoljni. Jedna mala nijansa, jedan postotak je lošije nego lani iz tih poznatih razloga. Ali ništa, idemo dalje — ne možemo svake godine ići više i više.“
Unatoč općem rastu troškova — od goriva, rada i održavanja do lučkih pristojbi — brodari su nastojali izbjeći drastična poskupljenja na samim plovilima.
„Ja na svom brodu cijene usluge pića i ponude nisam dizao već četiri ili pet godina, sve stoji isto. Agencije jesu podigle cijene za neke male postotke, ali troškovi rastu i ne možemo piliti granu na kojoj sjedimo. Moramo se malo stisnuti i čekati da dođu još bolja vremena.“
Tržište traži luksuz i brže reakcije
Flota u Krilu i Bajnicama proteklih je desetljeća prošla nevjerojatnu transformaciju — od nekadašnjih drvenih jedrenjaka do iznimno modernih, čeličnih obiteljskih mini-kruzera visoke kategorije.
„Tržište je uvijek bilo konkurentno, ali nekada su gosti bili naviknuti na manju kvalitetu i jednostavniju uslugu. Danas je pravilo jasno: što se više nudi, to se više i traži. To nije specifično samo za brodove, isto je u hotelijerskom i apartmanskom sektoru — sve ide na bolje i luksuznije. I što je najvažnije, ono što je najluksuznije, prvo se i najbolje prodaje.“
Zanimljivo je da se i u nautici osjeća promjena navika rezervacija. Uz tradicionalne last minute ponude, sve je prisutniji i trend last second rezervacija, osobito kod gostiju s europskih tržišta koji se redovito vraćaju i znaju da u samom finišu pred polazak mogu proći povoljnije.
Radna snaga: Domaći kadar na zapovjednom mostu, susjedi u servisu
Pitanje pronalaska kvalificiranog osoblja izazov je koji traje još od razdoblja pandemije, kada su mnogi radnici trajno promijenili djelatnost.
„Od korone naovamo svake je godine teško naći posadu. Tržište se, što se tiče domaće radne snage, nije oporavilo, pa nam je najbliže okruženje — poput Bosne i Hercegovine te Srbije — najprihvatljivije i najbliskije“, objašnjava Ercegović.
Ipak, tradicija pomorstva u Poljičkom primorju i dalje živi kroz mlade generacije. Dječaci i djevojke iz Krila, Bajnica i Sumpetra i dalje masovno upisuju Srednju pomorsku školu i Pomorski fakultet.
„Nama je najvažnije da nautički i pomorski kadar — kapetani, časnici i strojari — budu naši, domaći ljudi. A što se tiče ostalog osoblja — kuhara, konobara i sobarica — oni se lakše prilagode poslu na brodu i tu se snađemo.“
Uspješno rješenje ljetnog pritiska u Splitu
Jedan od većih logističkih testova na početku sezone bila je rekonstrukcija gradske luke u Splitu, zbog čega se morao reorganizirati raspored ukrcaja i iskrcaja gostiju (check-in/check-out). U špici sezone subotom bi se u Splitu inače smjenjivalo čak 65 brodova.
„Lučka uprava je reagirala na vrijeme i obavila razgovore s nama godinu dana ranije. Bilo je straha kako ćemo se svi rasporediti, ali na kraju je sve ispalo odlično. Na raspolaganje su nam dane županijske luke — najviše Trogir, Omiš i Šibenik, uz Zapadnu obalu u Splitu koja je primala oko 12 brodova. Trogir nam je bio najinteresantniji jer je sigurna luka, lijep grad i na korak do svih ključnih destinacija. Svi smo se snašli i sve je prošlo bez problema.“
Ipak, dugoročni opstanak i razvoj ove jedinstvene flote ovise o rješavanju infrastrukturnih pitanja kod kuće. Kapetan Ercegović stoga ponovno apelira na ubrzanje projekta rekonstrukcije i proširenja luke Krilo te uređenja luke Bajnice:
„Lučka uprava je to preuzela prije više od deset godina. Mislim da su svi razumni rokovi prošli i da je krajnje vrijeme da se s riječi i obećanja prijeđe na konkretne radove kako bi brodari konačno dobili sigurnu matičnu luku.“
Red na moru i briga za okoliš
Pitanje sidrenja u valama i suživota s drugim plovilima ove je godine znatno bolje uređeno kroz zakonske propise i pravilnike.
„Sada imamo jasno definiran status. Imamo pravo doći u uvalu i usidriti se, pri čemu se krmom vezujemo za stijenu na obali — ne za vegetaciju ili borove — i to na udaljenosti ne bližoj od 70 metara od dna uvale. Naši brodovi od 50 metara tako mogu legalno i sigurno boraviti u uvalama bez ugrožavanja prirode. Naravno da uvijek ima pojedinaca koji prekrše pravila, ali njih treba primjereno kazniti sukladno zakonu.“
Ercegović pritom naglašava i važnost bolje komunikacije nadležnih službi prema javnosti i gostima, kako legalno sidrenje brodova ne bi stvaralo nepotrebne konflikte i pozive policiji ili kapetanijama.
A da kriljanski brodari ne žive samo od mora, nego i za more, dokazuju i brojne ekološke akcije koje sami organiziraju.
„Ne možemo očistiti cijeli Jadran, ali dajemo svoj doprinos koliko god možemo. Očišćene su plaže blizu naselja, ali po udaljenim otocima i uvalama zimi more nanese puno otpada sa svih strana. Zato sa svojim kolegama organiziramo akcije, prikupljamo smeće i odvozimo ga na zbrinjavanje. Otpada, nažalost, uvijek ima, ali mi ne odustajemo.“
Poruka kapetana Ercegovića na samom kraju sezone odiše prepoznatljivim pomorskim duhom, strpljenjem i optimizmom koji stoljećima krasi ljude od mora:
„Iza nas je još jedna zahtjevna godina, ali izdržat ćemo — nije nam ovo prvi put! Ostalo nam je još mjesec, mjesec i pol dana do kraja sezone, odradit ćemo to kako treba, a onda se pripremamo za nove plovidbe.“