Fizičar, znanstvenik i dopredsjednik stranke Pametno, Ivica Puljak, napisao je dva pisma ‘dragim građanima Hrvatske iz 2019. godine’ zamišljajući da je on 35- godišnja Ana koja će živjeti u 2040. godini. Pisma su malo duga, ali Puljak kaže da ih se isplati pročitati. Jedno pismo je naslova ‘Hrvatska je propala, a krivci ste vi!’, drugo je naziva ‘Hrvatska je uspjela i hvala vam na tome’.

Pisma prenosimo u cijelosti.

– PISMO IZ BUDUĆNOSTI – 2040. GODINE

Zamislite vašu djecu u 2040. godini. Zamislite da napišu pismo nama iz 2019. godine. Naslovi pisama mogli bi biti:
– HRVATSKA JE PROPALA, A KRIVCI STE VI!
– HRVATSKA JE USPJELA I HVALA VAM NA TOME!

Ja sam napisao takva dva pisma. Malo su duga, ali mislim da se isplati pročitati.

Što vi mislite, kako će vaša djeca 2040. godine gledati na nas iz 2019?

PISMO IZ BUDUĆNOSTI
Hrvatska je propala, a krivci ste vi!

Dragi građani Hrvatske iz 2019. godine,
[ovo ”dragi” je samo stilska figura, kao što ćete vidjeti, niste mi dragi]

sada je 2040. godina. Meni je 35 godina i živim u Europskoj uniji, preciznije u Danskoj. Mislila sam reći da je to sada moja domovina, ali kad bolje razmislim, ja sam građanka svijeta – cijeli svijet je moja domovina.

Pismo koje vam pišem iz budućnosti nije baš ugodno za vas. Ali da ne bude sve crno, u biti vam zahvaljujem. Zbog vas, vaših krivih izbora, vaše sebičnosti i kratkovidnosti, s 19 godina odabrala sam studirati, kasnije raditi, a sada i živjeti u boljim zemljama od Hrvatske. Zbog toga sam, vjerujem, postala bolja osoba i sada sam sretna svojim životom. Jedini izvor tuge su moji rođaci, prijatelji i poznanici koji su ostali u Hrvatskoj, sada i službeno najlošijoj zemlji Europske unije, zemlji koja i dalje nema perspektive, zemlji koju ste upropastili vi: niti Srbi, niti Židovi, niti ateisti, niti masoni, niti bilo tko koga i dan danas optužujete. Krivi ste vi sami!

A sve je moglo biti drugačije. Imali ste milijun prilika sve promijeniti. Imali ste milijun šansi donijeti prave odluke. Čak ste imali prilike birati prave političke opcije ili ljude da vas vode. Ali, svaki put kada se pojavio netko suvisao, vi ste se upregnuli iz sve snage naći im mane: nekad je to bilo samo ime stranke koje vam se nije sviđalo, nekad vam se nije sviđalo to što su govorili neugodnu istinu, koje ste i sami bili svjesni, ali su vam se više sviđali oni za koje ste znali da dokazano lažu. Uvijek ste nekako uspjeli tim dobrim, vrijednim i poštenim ljudima naći mane koje ne postoje, samo da biste zadržali svoje sitne privilegije, živjeli u zabludama, nerealnim snovima, pokušali nešto ušićariti za sebe. Tako ste upropastili budućnost svojoj djeci i unucima u Hrvatskoj.

Da ste bili manje narcisoidni, sebični i kratkovidni, sve je moglo biti drugačije. Ali vi ste htjeli nešto drugo.
Umjesto da gradite dijalog i razumijevanje između raznih skupina u društvu, vi ste cijelo društvo posvađali i više nitko s nikim nije razgovarao, osim preko “nišana” i iz “rovova”. Glavna igra u cijeloj zemlji je bila “pronađi-neprijatelja-i-optuži-ga-za-sve-svoje-probleme”. A neprijatelji su uglavnom bili oni koji su u manjini: jednog dana homoseksualci, drugog dana Srbi, trećeg dana ateisti, četvrtog poduzetnici, petog znanstvenici, pa onda masoni, Židovi, svi-viši-od-metar-i-devedeset, ćelavi, kratkovidni … ne shvaćajući da je svatko manjina u nečemu. I tako je svatko svakome postao neprijatelj i svi su se u toj zemlji osjećali loše.

Umjesto da otvorite društvo raznim ljudima, da privučete neke druge mlade i sposobne ljude da dođu živjeti s vama, vi ste odabrali put u prošlost: zabranili ste istospolne brakove, uveli praktički obavezan vjeronauk u škole i onda ga koristili za širenje nazadnih ideja, uništili obrazovanje davno napuštenim i propalim idejama, širili mržnju prema svakome različitom, plašili ljude strahovima iz prošlosti, a čak ste uspjeli skoro nemoguće: uplašiti i odvratiti svoje građane od budućnosti.

Umjesto da izgradite efikasnu državu s par regija i 100-tinjak gradova, vi ste stvorili mastodonta s 21 županijom i skoro 600 gradova i općina, s mnoštvom parazita koji ništa ne rade nego se samo bave zadržavanjem privilegija i statusa quo. Isto ste napravili s državnim i javnim službama, povećavajući broj zaposlenih iz godine u godinu, do neizdrživih granica. Te granice su došle brže nego što ste mislili, a rezultat tog procesa je bio još masovniji egzodus mladih i sposobnih.

Umjesto da se ugledate na Estoniju, Irsku ili bilo koju drugu modernu zemlju i sve živo digitalizirate, i to tako brutalno da postanemo prva zemlja bez šaltera, bez pečata, bez papirnatog novca, bez vlastoručnih potpisa, bez kartica, bez ključeva, bez bilo-čega-drugog-što-možemo-napraviti-u-digitalnom-svijetu, vi ste odabrali sve suprotno i sada sličite najviše društvu Vilme i Kremenka. Samo, nekoj tužnoj i tmurnoj verziji.

Umjesto da u društvu prepoznate najbolje i pomognete im da oni vode gospodarstvo, obrazovanje, znanost, tehnologiju i napredak općenito, vi ste to povjerili svojim stranačkim pajdašima, rođacima, prijateljima i znancima koji se nisu znali niti potpisati, a da ne prepisuju. Klijentelizam i korupcija postali su nacionalni sport, u kojem su se mnogi okušali i zapravo bili izvanredni. Za sebe, na kratki rok. Taj rok je odavno prošao.
Umjesto da prepoznate važnost poduzetnika i smanjite im poreze i namete, vi ste iz godine u godinu povećali i izmišljali nove harače, sve dok i najuporniji poduzetnik nije odustao, otišao iz zemlje ili se jednostavno ugasio. Posljednji je ugasio sva svjetla i ostali ste u mraku.

Kada budete čitali ovo pismo, znajte da je kasno. Od Hrvatske su, otprilike tada, ruke digli ljudi svi njeni građani koji su zaista mogli mijenjati stvari, koji su imali sposobnosti za zaokret. Ne brinite, mi smo se snašli: većina nas je otišla u bolje zemlje, a oni koji su ostali su uspjeli organizirati svoj život da više ne ovise o vama. Oni su također postali građani svijeta, jedan dio vremena provedu negdje u svijetu, a svoju djecu i unuke odgajaju da budu svjetski ljudi.

Eto, htjela sam vam ovo reći, jer mi je bilo na srcu dug niz godina. Bilo mi je žao vidjeti kako propada zemlja u kojoj sam se rodila, u kojoj i dalje žive mnogi meni dragi ljudi. Propala je radi vas, narcisoidnih, sebičnih i kratkovidnih ljudi, koji nisu znali donijeti prave oduke kad je trebalo. Sada je kasno i nema popravka.

Željela sam napisati nešto pozitivno za kraj, ali neću. Ljuta sam na vas – sve ste upropastili. Moglo je sve biti bolje, samo je malo trebalo. Ali niti to malo niste bili u stanju napraviti.

Lijep pozdrav, Ana.

Autor: Ivica Puljak, 2019.

——————————————————
PISMO IZ BUDUĆNOSTI
Hrvatska je uspjela i hvala vam na tome!

Dragi građani Hrvatske iz 2019. godine,
[ovo ”dragi” je stilska figura, ali kao što ćete vidjeti, zaista ste mi dragi]

sada je 2040. godina. Meni je 35 godina i danas s ponosom mogu reći da sam građanka Hrvatske, Europe i cijelog svijeta. Ovim pismom vam želim zahvaliti što ste prije dvadesetak godina smogli snage uzdignuti se iznad svih problema kroz koje ste tada prolazili te uspjeli izgraditi zemlju i društvo na koje sam ponosna i u kojem živim sretno sa svojom obitelji, prijateljima, kolegama i znancima i koje je svakim danom sve bolje. I to zato jer ste ga vi, svojim pravim izborima i odlukama, svojim strpljivim i predanim radom, sagradili na temeljima razuma, humanizma i znanosti – na istim temeljima na kojima je sagrađen cijeli moderni svijet.

Nije to bilo lako. Ja sam tada bila dijete, u 8. razredu osnovne škole. Nisam bila svjesna svih problema u društvu tada, ali sam ipak neke stvari naslućivala. Možda najviše kroz diskusije sa svojim prijateljima, kada sam često morala braniti ideje da je homoseksualnost normalna i prihvatljiva pojava, da ljudi mogu biti dobri i ako nisu vjernici, da ne trebamo prihvaćati niti najmanje oblike nasilja i slične stvari, koje su se meni činile skroz normalne. Naravno, nisam ja to previše ozbiljno shvaćala niti dramatizirala oko toga, jedino mi je bilo čudno što je većina mojih malo starijih rođaka i prijatelja govorila kako svoj život ne vidi u Hrvatskoj, nego u nekoj drugoj, naprednoj zemlji.

Sve se počelo popravljati kada ste napokon, na izborima
prije 20 godina, izabrali nove političke opcije i nove ljude da nas vode. Bio je to povijesni zaokret – malo ljudi je očekivalo tako nešto. Nekim čudom izabrali ste ljude koji su vam govorili neugodnu istinu, da će trebati barem 15 godina graditi jednu potpuno novu Hrvatsku: modernu, otvorenu i progresivnu zemlju, točno onakvu kakve su zemlje u koje su se tada iseljavali mnogi mladi i sposobni ljudi. Tada ste izabrali budućnost umjesto prošlosti, dijalog umjesto podjela, ozbiljnost i znanje umjesto jeftinog populizma. Radi toga su vaša djeca i unuci ili ostali živjeti u Hrvatskoj ili, kao na primjer ja, otišli vani skupiti iskustvo i znanje, ali se vratiti u Hrvatsku pomoći graditi zemlju sretnih i ponosnih ljudi.

Sada, kada sam odrasla te i sama imam djecu, vidim kako ovo što ste napravili prije 20 godina nije bilo niti lako niti trivijalno. Društvo je bilo puno raznih problema, a vi ste svejedno smogli snage sve promijeniti.
Umjesto da plačete nad sudbinom podijeljenog društva, u kojem skoro nitko ne razgovora osim preko “nišana” ili iz “rovova”, vi ste prestali s podjelama na seksualna ili vjerska opredjeljenja, ljude ste prestali progoniti zbog loših izbora njihovih predaka, prestali ste s mnogim lažnim dilemama i igrama tko-je-važniji, radnici ili poduzetnici, učitelji ili branitelji, mladi ili stari. Počeli ste graditi nove odnose dijaloga i poštivanja na onome što nas povezuje i spaja. I spektakularno ste uspjeli u tome. Hrvatska je danas društvo dijaloga i uzajamnog poštovanja, društvo u kojem istospolni parovi mogu sklopiti brak i posvojiti djecu, u kojem vjernici plaćaju crkveni porez, a ateisti odvajaju novac za neke druge humanitarne svrhe, u kojima su pomirene osnovne ljudske vrijednosti humanizma i kršćanstva – društvo u kojem se njegovi građani jednostavno osjećaju dobro.

Umjesto da nastavite davati prostora raznim šarlatanima, populistima i “lažnim prorocima”, vi ste dopustili da zemlju vode ljudi sa znanjem, vizijom i energijom za promjene. I što je najvažnije, tim ljudima ste pomogli. Aktivno ste se uključili u promjene i umjesto Facebook i Instagram ratnika postali odgovorni i aktivni građani.

Umjesto da nastavite s klijentelizmom i korupcijom koje su “uspješno” uzgajane u proteklih 30 godina, vi ste s time prestali, praktički u par godina. Nova vlast je počela sve raditi izuzetno transparentno, koristeći digitalne tehnologije, tako da je vrlo brzo postalo praktički nemoguće zaposliti nekoga u državnim i javim službama tko nije bio najbolji na natječaju ili je praktički postalo nemoguće namjestiti javnu nabavu.

U par godina ste broj gradova i općina sa skoro 600 smanjili na 100-tinjak, državu organizirali u 5 regija, broj zaposlenih u javnim službama smanjili za 20%, uz dodatne stimulacije najboljima. Drastično ste smanjili namete poduzetnicima, tako da je gospodarstvo procvjetalo, a nezaposlenost gotovo nestala. Proveli ste novu obrazovnu reformu, čiji su se rezultati uskoro pokazali u PISA testovima, gdje smo sada jedna od 10 najboljih europskih zemalja. Na svim statističkim ljestvicama danas smo u gornjoj polovici zemalja Europske unije. Mi smo danas ponosni Europljani.

Izradili ste potpuno digitalnu zemlju. Hrvatska je prva zemlja u Europi po digitalnim uslugama. Ovo mi nećete vjerovati, ali danas više nema: pečata, vlastoručnih potpisa, papirnatog novca, kartica, ključeva – sve je apsolutno digitalno. Mi smo sto posto digitalna generacija, mi smo danas slobodniji ljudi, imamo puno više slobodno vremena za raditi razne stvari koje nas vesele.

Daleko najvažnija stvar koju ste napravili bilo je vraćanje nade i optimizma građanima Hrvatske. Prije 20 godina u zemlji je prevladavala apatija i osjećaj da se ništa ne može. Ali ste vi, izborima pravih ljudi da nas vode te njihovim i vaših ogromnim trudom i zalaganjem, pokazali da se stvari mogu zaokrenuti, da se može izgraditi jedno potpuno novo – moderno i progresivno – društvo, u kojem naša djeca i unuci žele živjeti.

Neizmjerno vam hvala na svemu što ste napravili. Divno je bilo vidjeti kako ste se izdigli iznad sitnih podjela, nadišli svoje strahove i predrasude i izgradili novu Hrvatsku.
Također vam želim poručiti da ćemo mi nastaviti istim putem, graditi zemlju na temeljima znanosti, razuma i humanizma. Te su temelje postavili naši predci prije par stotina godina, vi ste ih učvrstili, a mi ćemo na njima nastaviti graditi. Izgradit ćemo svijet kakav su sanjali svi pjesnici u povijesti. Bit će to svijet bez nasilja, gladi i siromaštva, svijet u kojem će svi ljudi biti pismeni, svijet u kojem će ljudi živjeti zdravije, sretnije i dugovječnije nego ikada. To će biti svijet vaše djece i unuka. Budite, s potpunim pravom, ponosni i sretni radi toga.

Lijep pozdrav, Ana.

Autor: Ivica Puljak, 2019.


Moja reakcija na članak je...
Vau
0
Haha
0
Hagić
0
Hmmm
0
Plač
0
Grrr
0
Molim?
0

2 KOMENTARI

  1. Ovoliko gluposti na jednom mjestu odavno nisam pročitao.
    Dotakao se čovik nekih problema, ali ih je onda upropastio svojom pretencioznom samohvalom, tj. propagiranjem vlastitog političkog programa koji JEST vrhunac populizma.
    Štono bi reka stari svit: “falite me usta moja!”
    P. S. I sve to od jednog sveučilišnog profesora koji sam plaši ljude nekakvim nazadnim idejama [posljednja tema CK SKH ST] o tobožnjem sukobu vjere i znanosti, a isto to čini čovjek koji, opet pretenciozno stranku nazvao “Pametno” te nam svima sugerirao da smo glupi.
    Uz bok kako narod doživljavaju Plenković i Milanović, a tobože on im je nemeza.
    Prozirno i bijedno svima samo ne dotičnom.

  2. nažalost, ovakvi ljudi nemaju šanse u zatucanoj i primitivnoj rvackoj. gospodin puljak je svjetski priznat znanstvenik, pametan i moraln čovjek… ali to u rvackoj znači samo jedno – NEMA ŠANSE. dinarski krkani i kozoljubi će uvijek izabrati nekog sličnog sebi – lopova, primitivca i krkana. jer takve osobe oni razumiju. i slični su im.

Odgovori na Vinko Otkazati odgovor

Napišite komentar
Upišite svoje ime