Razgovarali smo s Matom Lukasom, predsjednikom Strukovne grupacije brodogradnje, strojogradnje i metaloprerađivačke industrije HGK – ŽK Split koji je ujedno diplomirani inženjer brodogradnje s radnim stažom u struci od 24 godine, a koji je 16 godina proveo radeći u Brodogradilištu Split na raznim radnim mjestima. Prije odlaska iz Brodosplita radio je više od tri godine kao direktor Sektora proizvodnje i godinu i pol kao direktor Službe projektiranja.

Od odlaska iz Brodosplita početkom 2019. godine preuzeo je ulogu rukovoditelja splitske podružnice Rumunjske tvrtke ICEPRONAV ENG koja posluje u sklopu Holdinga ICE MARINE DESIGN iz Isle of Man-a, a bavi se projektiranjem u brodogradnji.

Zahvaljujući bogatom radnom iskustvu, Lukas nam je pobliže objasnio što zapravo Strukovna grupacija brodogradnje, strojogradnje i metaloprerađivačke industrije pri HGK Split znači, koliko je važna te koji su njeni ciljevi.

Osim toga Lukas nam je približio i pojasnio činjenicu zašto mladi imaju negativnu percepciju vrijednosti o djelatnostima kao što su brodogradnja, strojogradnja, metaloprerađivačka industrija i kako se bore s nedostatkom kvalitetnog kadra odnosno zašto je ovo sve kroz oči javnosti u negativnom svjetlu, a zapravo je potpuno suprotno ako uzmemo u obzir jako važnu činjenicu, a to je da je prerađivačka industrija nakon trgovine na drugom mjestu prema broju zaposlenih u županiji Splitsko-dalmatinskoj.

 

Što predstavlja rad Grupacije ŽK Split? Koliko je važna ta grupacija, ne samo za ljude koji u njoj rade već za gospodarstvenike, ali i javne službe i osobe?

Strukovna grupacija brodogradnje, strojogradnje i metaloprerađivačke industrije pri HGK u Splitu predstavlja mjesto i priliku na kojemu se kolege tj. predstavnici tvrtki zainteresiranih za rad Grupacije mogu susresti, razmijeniti informacije o poslovanju i interesima svake članice Grupacije, izložiti probleme s kojima se susreću tijekom godina poslovanja a ne mogu ih riješiti samostalno, informirati se o problemima s kojima se susreću srodne kompanije, predlagati aktivnosti kroz ŽK Split koje uvelike mogu pomoći u rješavanju ovih problema te u ostvarenju pozitivnih poslovnih rezultata svake od članica grupacije.

Jedan od ciljeva rada Grupacije je informiranje javne i državne uprave o problemima s kojima se gospodarstvenici u realnom sektoru susreću kao i formiranje inicijativa te predlaganje rješavanja problema koji tište većinu članica Grupacije. Pri tom imamo svu logističku potporu Komore i naše tajnice Grupacije iz ŽK Split, Ana Marije Puzić.

Koje su to mogućnosti koje se pružaju gospodarstvenicima i koliko su oni zapravo upoznati s njima, koliko ih koriste kroz Komoru?

Mnoge su mogućnosti koje se kroz aktivnosti Grupacije i same HGK pružaju gospodarstvenicima, one su prvenstveno informativne i marketinške, ali ja bih istaknuo kao najvažniju mogućnost direktnog kontakta među zainteresiranim tvrtkama unutar Grupacije kao i s tvrtkama koje djeluju kroz druge strukovne grupacije pri ŽK Split, te zajednički nastup prema predstavnicima državne vlasti vezano za probleme koje gospodarstvenici uočavaju tijekom svog svakodnevnog rada.

Vrlo je interesantno sudjelovati na radnim sastancima grupacije koji često započnu sramežljivo ali se vrlo brzo rasprave zahuktaju te se većina sudionika iznenadi koliko tema za razgovor ima i koliko su slični interesi većine sudionika. Nije rijedak slučaj da se planirano vrijeme za radni sastanak Grupacije produži dvostruko od planiranog jer teme jednostavno dolaze tijekom rasprava.

Poduzetnici su po prirodi svog postojanja znatiželjni ljudi i kako bi opstali moraju znati dolaziti do raznih informacija u kratkom vremenu. Participiranje u radu strukovnih grupacija pri županijskim gospodarskim komorama jedan je od načina kako brzo i efikasno doći do vrlo korisnih informacija koje mogu biti od koristi za svako poduzeće.

S kojim problemima se susrećete osim nedostatka kadra koji je možemo reći najveći problem današnjice?

Točno ste kazali da je nedostatak kvalitetnog, ili bolje rečeno bilo kakvog kadra, u djelatnostima o kojima govorimo jedan od najvećih problema. Na zadnjih nekoliko sastanaka grupacije otvorili smo nekoliko drugih tema o kojim ću nešto kazati kasnije, ali gotovo uvijek se završi s raspravom o kadrovima. Zašto je tome tako ne treba puno argumentirati. Poznate su činjenice da je stanovništvo u RH sve starije, mladih obrazovanih ljudi, a pogotovo onih zainteresiranih za rad u nama potrebnim zanimanjima je sve manje, a dobar dio onih koji bi potencijalno bili interesantan kadar vrlo brzo nakon školovanja odlazi iz RH tražeći sreću negdje drugdje. Ključno je pitanje odgovoriti zašto je tome tako pa tu dolazimo do tema o problemima s kojima se gospodarstvenici susreću tijekom rada. Kao jedan od ključnih problema koji generira atmosferu nesigurnosti u poslovnoj zajednici je pitanje porezne politike, kako iznosa samih poreznih i parafiskalnih opterećenja tako i konstantnih izmjena poreznog zakonodavstva koji su jedna od glavnih prepreka poslovnog planiranja bilo koje ozbiljne kompanije.

Mnogi će kazati da su poslodavci ti koji su krivi da mladi ljudi odlaze iz RH jer im ne daju adekvatna primanja za normalan život. Moje iskustvo je da svaki ozbiljni poslodavac želi imati zadovoljnog radnika i platiti ga što je moguće više kako bi ga zadržao i računao na njega dugoročno. Na žalost jedan od razloga zašto tomu često nije tako u RH je porezno opterećenje poduzetnika koje je među najvećima u EU.

Ja trenutno radim u podružnici rumunjske tvrtke i pouzdano vam mogu kazati da su porezna opterećenja na dohodak i dobit u Rumunjskoj znatno manja nego kod nas. Vlasnici moje tvrtke su se itekako iznenadili prilikom izrade poslovnog plana kada su shvatili koliko je skupo dobro platiti radnika u HR te je malo falilo da cijeli posao propadne upravo zbog tog saznanja.

Treba biti iskren i kazati da jedan dio neodgovornih poslodavaca zloupotrebljava porezne olakšice i neoporeziva primanja koje bi trebale povećati prihode zaposlenika pa tako posredno nanosi veliku štetu prvenstveno sebi samome a onda i državnom proračunu od kojega često očekuju pomoć.

Nadalje, jedan od problema je i javna uprava koja bi trebala biti na usluzi realnom sektoru i svim tvrtkama koje stvaraju dodanu vrijednost. Jedina prava poslovna klima bi bila kada bi se svaki djelatnik u javnoj upravi osjećao kao zaposlenik onih tvrtki kojima mora dati neku javnu uslugu. Na žalost u Hrvatskoj je opća klima da je većina radnika u javnoj upravi uhljebljena i ima sigurno radno mjesto do mirovine.

U realnom sektoru je potpuno suprotna situacija.

Uz iznimku časnih i odgovornih ljudi, kojih dakako ima i u javnoj upravi, percepcija većine poslodavaca je da javna uprava, koja se financira iz sredstava koja stvara realni sektor, nije dovoljno efikasna i na usluzi poduzetništvu. Rješenje ovog problema je vrlo jednostavno, sustav plaća i nagrađivanja u javnoj upravi mora biti u korelaciji s uspjesima poduzetnika na području na kojem i jedni i drugi djeluju i sve postaje drugačije preko noći.

Jedna od tema o kojoj smo počeli razgovarati na sjednicama Strukovne grupacije je i tema bolovanja koja su u tvrtkama iz naše branše poprilično veliki problem.

Svi smo svjesni da bolestan čovjek ne može raditi i treba dobiti adekvatnu liječničku skrb, međutim kada se suočite sa sezonskim bolovanjima, s postotkom bolovanja koji je iracionalan onda se kao poslodavac imate pravo zapitati da li je svako bolovanje baš opravdano.

Evo, spomenuo sam samo neke od tema o kojima raspravljamo na sjednicama Strukovne grupacije, a mogao bih nabrajati još mnogo.

Istaknimo činjenicu da danas većina mladih ima negativnu sliku o djelatnostima poput brodogradnje, strojogradnje, metaloprerađivačke industrije jer smatraju da su to poslovi za ‘niže’ rangirane. Deficitarna zanimanja su i u opadanju što se tiče broja upisanih učenika. Što mislite zašto mladi imaju takvu sliku? Koliko su mladi uopće upoznati s ovim kadrom? Imate li prijedlog što napraviti kako bi se mladi osvijestili i okrenuli obrazovanju kao i radu u spomenutima?

Na žalost istina je da je percepcija vrijednosti zanimanja koja su nama interesantna vrlo niska. Razloga tome je mnogo. Svi znamo da je nekada bio prestiž biti zaposlenikom u jednom od velikih hrvatskih brodogradilišta i da su inženjeri i tehničari, a posebno vrijedni proizvodni radnici bili najcjenjeniji radnici na tržištu rada u metaloprerađivačkoj industriji. Percepciju vrijednosti zanimanja u ovoj branši, s obzirom na broj zaposlenika i potrebe uvelike definira upravo stanje u velikim brodogradilištima. Ne treba posebno trošiti riječi kakvo je trenutno stanje o kojem nas mediji svakodnevno bombardiraju i to naravno u negativnom svjetlu.

Brodosplit je trenutno jedino brodogradilište u Hrvatskoj u kojemu se odvija ozbiljna djelatnost i samo oni znaju koliko im je teško osigurati potreban kadar. Moram kazati i to da smo mi u Strukovnoj grupaciji žalosni što predstavnici Brodosplita ne sudjeluju aktivno u radu grupacije i nadamo se da će se to uskoro promijeniti.

Trenutna situacija s jednom od stožernih tvrtki u RH u ovoj branši, a to je pogađate Đuro Đaković smo pogoršava negativnu percepciju vrijednosti zanimanja u metaloprerađivačkoj industriji.

Ono što je naša misija je to da mladim ljudima približimo i predstavimo mnoge male i srednje tvrtke koje djeluju na ovim prostorima a u kojima se itekako traže i cijene zanimanja o kojima govorimo.

Svjedoci smo vrlo brzih promjena u svijetu poduzetništva i zasigurno je prošlo vrijeme kompanija koje su zapošljavala po nekoliko tisuća ljudi. To naravno ne znači da prerađivačka i proizvodna industrija ne postoji i da se od nama potrebnih zanimanja ne može lijepo živjeti.

Broj tvrtki koje se bave projektiranjem i proizvodnjom u brodogradnji i metaloprerađivačkoj industriji je znatan i mi se iskreno nadamo da će s vremenom biti sve veći.

U velikom broju ovih tvrtki mladi ljudi se mogu razvijati, raditi i surađivati na projektima koji su u velikoj mjeri međunarodni i graditi svoje karijere jednako vrijedno kao u razvijenim europskim državama.

U stvaranju percepcije vrijednosti ovih zanimanja svakako bi jako pridonijela i drugačija Strategija razvoja hrvatskog gospodarstva u kojoj je, na našu veliku žalost, proizvodna industrija itekako zapostavljena.

Naš je stav da ne može postojati jako gospodarstvo jedne države u kojoj primarna proizvodnja, a naročito metaloprerađivačka industrija nije u najvećem fokusu.

Upravo što tome nije tako većina mladih ljudi se odlučuje za raznorazna uslužna zanimanja s kojima se nadaju osigurati svoju egzistenciju. Mi smo naravno sigurni da je to krivi smjer i nastojimo aktivno djelovati u procijeni takvog stanja.

Koliko Grad tu ulaže napora? Obrazovni sustav, ima li suradnje?

O aktivnostima Grada u ovom kontekstu ne mogu puno govoriti jer nisam detaljno upoznat. Kroz aktivnosti Grupacije nismo do sada surađivali s Gradom i nadam se da se to može promijeniti u skoroj budućnosti.

Pitanje škola i obrazovnog sustava je posebna priča. Suočeni smo s činjenicom da je obrazovanje postalo roba, obrazovne ustanove nude programe za koje se nadaju da će privući što veći broj kandidata a mladi ljudi upisuju ona zanimanja za koja se nadaju da će im donijeti sretniju i sigurniju budućnost. Ovdje se ponovo vraćamo na pitanja javne percepcije zanimanja u brodograđevnoj i metaloprerađivačkoj industriji. Osobno sam imao priliku razgovarati s nekoliko predstavnika obrazovnih institucija i svaki put bih dobio odgovor da oni mogu otvoriti nama potrebna zanimanja ali da je interes za ta zanimanja toliko mali da bi oni ostali bez učenika i samo sebi stvorili probleme. O razlozima za ovakvo stanje sam govorio prije.

Mi smo svakako otvoreni za bilo kakav oblik suradnje sa svim obrazovnim institucijama u nastojanju da se približe potrebe i osmisle obrazovni program koji bi bili interesantni i jednima i drugima.

Komora je provela akciju Posjeti tvrtku – upiši struku. Kakav je bio odaziv?

Točno, HGK – Županijska komora Split je s partnerima ove godine provela akciju Posjeti tvrtku – upiši struku, koja je jedan od sjajnih primjera povezivanja i jačanja veza između gospodarstva i obrazovanja. U sklopu akcije organizirane su posjete splitskih osnovnoškolaca županijskim tvrtkama koje se susreću s problemom nedostatka radnika, kako bi se učenicima omogućimo da se bolje i na licu mjesta upoznaju s poslovanjem tih tvrtki i djelatnosti. Akcija je ciljano provedena na proljeće, prije završetka školske godine i upisa osmaša u srednje škole, kako bi imali vremena donijeti pravu odluku o nastavku školovanja i izboru budućeg zanimanja. Mislim da je to zasigurno dobar način za destigmatizaciju deficitarnih zanimanja i povećanje upisa u ista te se nadam da će se ova inicijativa splitske Komore, na čelu s novim predsjednikom koji je došao iz gospodarstva i donio novu, dodatnu dinamiku, nastaviti i dalje te biti i primjer drugima.

U našoj županiji, prerađivačka industrija je nakon trgovine zauzela drugo mjesto prema broju zaposlenih. To ukazuje na činjenicu da zainteresiranih za rad u ovoj djelatnosti ipak ima. Gdje je onda problem?

Kao što sam prije govorio prerađivačka industrija postoji, ali ne u obliku velikih giganata koji zapošljavaju na tisuće ljudi kako je bilo u prošlosti, nego u obliku na desetke manjih obrta i tvrtki koje se bore na uglavnom na međunarodnom tržištu i koje na žalost nisu dovoljno ni jake ni organizirane da bi promijenile negativnu percepciju o kojoj stalno govorimo.

Brodosplit je jedini veliki proizvodni pogon koji sigurno podiže statistiku ali ja bih ipak prepustio predstavnicima Brodosplita da govore o njihovoj budućnosti i potrebama i to naročito kroz angažman u Strukovnoj grupaciji pri ŽK Split.



Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime