INTERVJU Ante Zoričić: “Biti vijećnik u splitskom Gradskom vijeću je stalna borba”

U kojoj su fazi projekti za koje se godinama zalaže, kako gleda na situaciju na Marjanu, kakvo mišljenje ima o kolegama vijećnicima i Gradskoj upravi, doznali smo od vijećnika Ante Zoričića

Gradski vijećnik stranke Popravi grad-Nova generacija Ante Zoričić, 2018. godine izašao je iz vladajuće koalicije. Od tada su se, kaže, pokrenuli brojni projekti za koje se zalagao.


U kojoj su fazi danas te kakav pogled ima na aktualne teme u gradu Splitu, ispričao je za Dalmacija Danas.

Foto: Miroslav Lelas

Izašli ste iz vladajuće koalicije nakon nešto više od godinu dana mandata. Je li se nešto od tada promijenilo?

– Drastično se promijenilo. U tom se trenutku stvorio određeni višak vijećnika na strani vladajuće koalicije i taj dio koalicije, a ne pričam o gospodinu Kerumu jer je on prema meni uvijek bio korektan, se postavio kao da im ne trebam i projekti za koje sam se zalagao nisu se micali s mrtve točke. Čekao sam da vidim hoće li se nešto pomaknuti, a nakon godinu i pol dana nisam mogao dalje šutjeti i podržavati ih. Izašao sam iz koalicije i počeo slati puno jasnije poruke. Ubrzo je opet došlo do poremećaja u gradskoj vlasti, Tonći Blažević je počeo pokazivati nezadovoljstvo, promijenili su se odnosi u HNS-u, došlo je do nekoliko glasovanja gdje se vidjelo da su na granici, pa su shvatili da im trebam kao osamnaesti. To sam uvjetovao podrškom svojim projektima i napokon se sve pokrenulo. Po prvi put mogu reći da sam zadovoljan.

U kojoj su sada fazi projekti Hospicija Matošić i Četiri palme?

– Izgradnja Hospicija Matošić je počela prije mjesec dana. Moram napomenuti da se radi o velikom projektu u vrijednosti od 15 milijuna kuna. Hospicijom smo riješili i još jednu kuhinju za stare i nemoćne. Ugovorom koji je sklopljen s udrugom Lovret je osigurana stabilnost kuhinje u narednih 12 godina. Grad će ih financirati sa 600 tisuća kuna godišnje, a ugovor ih obavezuje na čvrsta pravila. Moraju kuhati i dostavljati starima i nemoćnima na kućni prag najmanje 80 jela dnevno. Ukoliko to padne ispod neke granice i vidi se da ne fukcionira, onda im Grad nije obavezan isplatiti sredstva za iduću godinu.



Što se tiče projekta Četiri palme, natječaj za izvođača radova je objavljen prošli tjedan i u narednih mjesec do mjesec i pol dana bi izvođač trebao biti odabran. U proračunu je osigurano 11 milijuna kuna, a ekipa iz Razvojne agencije Split se izborila za 4,5 milijuna kuna iz EU fondova. Tu se radi o devet stanova za bivše štićenike Maestrala. Sada, kad izađu iz doma oni nemaju nikakav smještaj. U ovim stanovima bi bili najmanje tri godine i ideja je da plaćaju podstanarstvo, jer im Dom osigurava sredstva nakon što izađu. Ako se pokaže da su bili uredni i držali se nekih pravila, Dom bi im nakon što prođu te tri godine vratio novac. Tako bi nakon tri godine u ovom objektu imali dovoljno za još dvije godine podstanarstva, a onda već pričamo o momcima i djevojkama od 24, 25 godina, koji će se sigurno lakše snaći nego da s oko 19 godina praktički završe na ulici.

U sklopu objekta je i osam dvokrevetnih spavaonica za roditelje djece koja se liječe u KBC Split. Ranije oni nisu imali gdje iznajmiti smještaj u gradu Splitu. Ovaj je objekt u blizini bolnice, besplatan je za roditelje i na taj način ćemo osigurati da mogu biti uz djecu za vrijeme liječenja.



U ime Grada ste vodili pregovore s Brodosplitom za škversku ambulantu?

– Da, zamolio sam gradonačelnika da me ovlasti za te pregovore jer sam želio pokušati pronaći rješenje unatoč upozorenjima da je to nemoguća misija. Prije su pregovarali pravnici i u tom sporu je mogao presuditi samo sud. Ali kada su pregovarači Brodosplita nakon prvog sastanka shvatili da će ovo biti prostor za rehabilitacijski centar za djecu i mlade s najtežim oštećenjima o kojima se brine udruga Anđeli, pravnu akrobatiku zamijenili su topli, ljudski razgovori. Od tog trenutka više nisu postojale dvije zaraćene strane nego samo jedna koja je tražila najbolje rješenje. Iskustvo koje sam stekao vodeći ove pregovore jedno mi je od najljepših u životu, a osjećaj ponosa i sreće zbog postignutog je neopisiv.

Izborili ste se i za besplatni parking za stanare gradske jezgre. Hoće li se isto tražiti i za okolne kvartove?

– Besplatni parking je u SGJ profunkcionirao, ljudi se javljaju s povratnim informacijama i govore nam da im je ta mogućnost dosta pomogla. Ali nije realno da se ide na okolne kvartove, već da se ova sredstva troše namjenski, za izgradnju garaža. Stanari SGJ nikad ovu mjeru nisu doživjeli kao nešto gdje bi oni uštedjeli i bili u jednom neravnopravnom odnosu s drugim građanima. Cilj je da Split parking napravi garaže koje će i stanari SGJ koristiti uz plaćanje. Novac koji će se akumulirati na zaštićenom računu ide upravo u tu svrhu. To je najbolji poticaj i Split parkingu da nađe rješenje, jer nije im u interesu da im ‘sjedi’ novac koji ne mogu iskoristiti.

Pokrenuli ste 2016. godine Popravi grad. Kako je do toga došlo?

– Zadnjih deset mjeseci prošlog mandata, 2016. godine, sam postao vijećnik. Igor Boraska, tadašnji nezavisni vijećnik, velikodušno mi je prepustio svoje mjesto. Jedna od mojih prvih aktivnosti je bila osnivanje stranice Popravi grad, koja je u tom trenutku izazvala strašan otpor Gradske uprave, toliko da su razmatrali kako da se mene makne i da se vrati kolega Igor. On na to nije pristao i ja mu se zahvaljujem. Popravi grad je pokazao da građani mogu ukazivati na probleme i da to sve može biti transparentno što je stvorilo veliki otpor u Gradskoj upravi. Uvjerenja sam da je aplikacija Gradsko oko nastala samo da bi se ugasila stranica Popravi grad.

I, je li dostojna zamjena?

– Gradsko oko funkcionira tako da ja ne znam što ste vi prijavili ili vi što sam ja, ne zna se tko je dobio odgovor tko nije, nije ni blizu transparentna kao što je bila Popravi grad. Ali, onog trenutka kad je aktivirana gradska aplikacija, službenici su nam prestali slati odgovore i naša stranica je postala besmislena. Sam šaljem Gradskom oku neke prijedloge, čak se i potpišem kao gradski vijećnik, pa odgovor dobijem nakon par mjeseci, kad se problem riješi sam od sebe. Čini mi se da je ta aplikacija nastala samo da bi mi nestali.

Može li se onda reći da Dnevna doza splitskog nereda nastavlja gdje ste vi stali?

– Da, oni su na neki način nastavili naš posao i to rade odlično, rekao bih i bolje od nas. Koriste druge metode, radikalnije. Nismo u jednakoj situaciji. Kad smo kolega Grubišić i ja vodili Popravi grad kao vijećnici smo imali određeni autoritet. Mogli smo od različitih službi tražiti odgovore i kad su shvatili da nas neće moći zaobići, uključili su se i stvarno su surađivali. Znali su, ako nam ne daju odgovore, da imamo Gradsko vijeće na kojem možemo govoriti o toj temi. Ekipa s Dnevne doze nema tu mogućnost, pa su morali primijeniti radikalnije metode s kojima ne mogu reći da se ne slažem.

Kako surađujete s gradskim vijećnicima?

– S velikom većinom surađujem, a mogu reći da nemam baš najbolje odnose sa strankom Pametno. Bili su protiv hospicija, protiv škverske ambulante, protiv parkinga… Očito imamo dijametralno suprotne poglede na način rješavanja problema u gradu Splitu. Ne kažem da sam ja u pravu, ali s njima ne nalazim zajednički jezik. Iako moram kazati, ima tu dobrih ljudi.

Koga biste od vijećnika izdvojili kao pozitivan primjer?

– Predsjednik Gradskog vijeća Igor Stanišić mi je iznenađenje, momak je bačen u vatru i tako se dobro snašao. Otvoreno kažem da ne bih imao tu sposobnost u takvim okolnostima. Sviđa mi se stil Ante Čikotića. Volim ideje i kad netko predlaže nešto za što dosad nisam čuo, a to najčešće čujem upravo od njega. Kad pričam s takvim ljudima, odmah dobijem volju i ove negativne teme mi postanu periferne.

Kad smo kod negativnih tema, posljednjih godinu dana ste uključeni u temu terena na Baterijama, što je nedavno dovelo i do napada na vas i vašu imovinu. Što se tu točno događa?

– Sukus cijele priče je da je Tomislav Zaninović (predsjednik Vijeća GK Bačvice) preko svoje privatne udruge kojom upravljaju samo on i nekoliko mu prijatelja, pokušao staviti pod kontrolu sportski centar Baterije. A taj centar pripada svima. Zahtjev za dodjelu centra je poslao Gradu Splitu 5. lipnja 2019. i to bez znanja Vijeća kotara, a u gradu su mislili da su kotarski vijećnici upoznati sa svime. Kada je razotkriven, poništen je već pripremljeni, ali srećom još nepotpisani, ugovor. Da je bio potpisan on bi upravljao centrom bez obzira je li predsjednik kotara ili nije, odnosno centar bi praktički postao njegov. Kada je vidio da je otkriven, okomio se na mene najprimitivnijim uvredama i to samo da skrene pozornost s činjenica koje ga potpuno kompromitiraju. Pa se tako pokušao prikazati zaštitnikom umjesto potencijalnim uzurpatorom. Pozvao sam ga na sučeljavanje pred novinare i predstavnike struke, ali nije se pojavio. Opet je nastavio s lažima, a njemu bliski ljudi s nasiljem. Ponovno sam ga pozvao na javno sučeljavanje, no ni taj put nije prihvatio. Ispada da su njegovi pobornici spremni na tuču, vrijeđanje, prijetnje, laganja i prosvjede, a jedino na što ne pristaju je sučeljavanje argumentima pred novinarima i javnošću. I što onda kazati o takvim ljudima? Pa nisam ih pozvao na dvoboj mačevima… Zato sam nasilnike prepustio policiji koja za sada odlično radi svoj posao, a klevetnike odvjetnicima. Ako već izbjegava novinare i javnost, sud neće moći izbjeći.

Foto: Miroslav Lelas

Kako komentirate događanja na Marjanu? Tko je po vama odgovoran za devastaciju?

– Tu se dogodilo više negativnih spletova okolnosti. Grad je kasno reagirao, a to je uzrokovalo veće oboljenje. Zatim, aktivisti su vjerojatno u najboljoj namjeri isprovocirali metode koje su se pokazale daleko invazivnije od onih koje je tada predlagao ravnatelj Grubšić (JUPŠM). Stvorio se strašan pritisak, ljudi su prosvjedovali po Marjanu i više u tom trenutku niste mogli argumentirano razgovarati, a pokazalo se da je prijedlog Javne ustanove kamilica prema onome što smo dobili. Znam da nitko to nije napravio iz zle namjere…

Što bi po vama sad bilo najpametnije rješenje za Marjan po pitanju vlasništva?

– Volio bih da Marjan ostane splitski, ali s druge strane nitko ga neće uzeti i odnijeti. Ako smo mogli sve ove velike novce uštedjeti tako što bi država sve to financirala, onda ne vidim razloga zašto se država ne bi upisala. Na simboličnoj razini je bolje da je upisan Split, ali ako se gleda konkretna korist, onda je bolje da je država, pa neka nam dođu stručnjaci s novcima.

Kako ocjenjujete dosadašnje projekte gradske vlasti – koji su najuspješniji, koji najštetniji za grad i građane?

– Prvo ću reći ovo, ako ne napravite nešto glamurozno, ljudi smatraju da ništa ne radite. Ova gradska vlast radi niz malih projekata koji čine život. Ne mogu reći da ne rade dobro. Drago mi je da se sređuju parkovi, ulice, nogostupi… zvuči smiješno, ali nije nimalo. Na Lokvama se 15-20 godina nije ništa događalo po tom pitanju, a sada je sve kao novo. Ista stvar i na Splitu 3, Spinutu, istočnim dijelovima grada… Mjera s vrtićima je izvanredna, izjednačene su cijene gradskih, privatnih i vjerskih vrtića što nismo imali 15 godina. To su značajna sredstva. Najveći promašaj je metro. Izvanredna je ideja koja ako se realizira će značajno rasteretiti promet i olakšati svima, ali je izvedena krivim redoslijedom. Ova faza koja je sad bila prva je trebala biti zadnja. Ako je napravljena samo da se ukaže na problem, mogu razumijeti, ali utrošeni su veliki novci.

Jesu li vijećnici upućeni koji su iznosi utrošeni na metro i autobusni kolodvor Kopilica?

– Ne, čak je i predsjednik Gradskog vijeća postavljao pitanje, ali nije dobio odgovor. Ne zna se o kojim iznosima se radi.

Kakva je općenito komunikacija Gradske uprave s vijećnicima? Daju li vam sve informacije koje tražite?

– Nažalost većinu vremena ne, stalna je praksa da se vijećnike pokušava zaobići. Ovaj saziv je malo specifičan jer ima ljude koji kad imaju temu o kojoj žele raspravljati, a vlast ih ignorira, ipak nalaze načine kako to učiniti, poput sazivanja tematskih sjednica. I onda pod pritiskom tematske sjednice, Gradska uprava je prisiljena dati informacije, jer je lakše napraviti jedan sastanak s vijećnicima nego organizirati sjednicu. Vijećnici tome i služe, ne da sjede kod kuće i čekaju da im netko sve servira. Postoje načini za izboriti se. Ove projekte koje sam ja gurao, da sam čekao da netko drugi napravi, ništa od toga ne bi bilo. To je stalna borba.

Kako komentirate gradonačelnikov dosadašnji rad?

– Prva godina mu je bila iznimna, oduševio me. Nastupile su neke okolnosti, prvenstveno njegova bolest koja ga je sigurno usporila, zatim smo imali požar, pa probleme s vodom, pa probleme sa zrakom, pa potkornjak, pa koronavirus… To su takve izvanredne okolnosti u kratko vrijeme da je teško usporediti njegov mandat s prijašnjim gradonačelnicima koji su imali mir. Ja bi rekao da je ocjena dobar.

Izlazite li na iduće lokalne izbore?

– Da ste me pitali prije godinu dana kada mi ništa nije išlo od ruke rekao bih vam da neću. A sada kada svi projekti na kojima sam radio četiri godine ulaze u završnu fazu vraća mi se volja. Imam iznimno izražen osjećaj samokritike koji me paralizira kada sam neuspješan, a istovremeno mi bude pogonsko gorivo kada sam uspješan.

Moja reakcija na članak je...
Vau
0
Haha
0
Hagić
0
Hmmm
0
Plač
0
Grrr
0
Molim?
0

Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime