Igor Peternel hrvatski je političar i javna osoba koja posljednjih godina izaziva značajnu pozornost svojim istupima i političkim pitanjima. U ranijoj fazi djelovanja bio je povezan s civilnim sektorom te je obnašao dužnost predsjednika Hrvatskog helsinškog odbora, organizacije koja se bavi zaštitom ljudskih prava i praćenjem demokratskih standarda. Upravo se ta faza njegova djelovanja često ističe kao kontrast njegovim kasnijim političkim stavovima. Danas je aktivan u političkom prostoru kao član stranke DOMiNO, koja se u javnosti percipira kao "najdesniji dio" desnog političkog spektra.
Njegovi javni nastupi nerijetko otvaraju rasprave o pitanjima ideologije, identiteta i društvenih vrijednosti. Posebnu pozornost izazivaju njegove izjave o pojmovima poput femicida, koje kritizira kao ideološki obojene. Takvi stavovi pozicioniraju ga kao jednog od glasnijih aktera u aktualnim društvenim debatama. Istodobno, njegov politički put pokazuje velik raskorak. Naravno, svatko ima pravo "mijenjati boje", misleći da će od toga imati političkog benefita, a neki se odlučuju i na izjave koje odjekuju na svim portalima, dan za danom.
Izjavili ste da je femicid "ideološka floskula". Možete li precizno objasniti što time smatrate – je li problem u samom pojmu ili načinu na koji se koristi?
- Izjavio sam da je femicid ideološka floskula zato što se on u Hrvatskoj upotrebljava kao ideološka floskula. On je ideološka toljaga zato što je femicid, prema definiciji, ubojstvo koje netko čini zato što mrzi osobu što je ženskog spola, netko će reći roda, a ne zato što je s tom osobom privatno ili na bilo koji drugi način povezan. To može vrijediti za neke zemlje rigidnih sustava. Možemo uzeti, primjerice, Iran, koji je u fokusu, i onda to možemo podvesti pod takve zemlje gdje se zaista žene ubija zato što su žene.
U Hrvatskoj imamo veliki problem s ubojstvima, obiteljskim nasiljem, ubojstvima žena, ali ne zato što netko mrzi ženski spol, nego zato što su nesređeni brojni obiteljski i pravni odnosi, ajmo reći odnosi koji izlaze iz samog tog pojma femicida. Mi imamo problema, trebamo tu zakonsku regulativu postrožiti, trebamo urediti sustav da on funkcionira kao jedno tijelo i da službe djeluju u koordinaciji te da se takva djela još strože kažnjavaju i puno bolje preveniraju, no femicid je sam po sebi ideološka floskula.
Smatrate li uvođenje kaznenog djela "teško ubojstvo ženske osobe" u hrvatski kazneni sustav također ideološkim potezom?
- Ne. Ja sam a priori za poštivanje Ustava. Da smo svi pred zakonom jednaki – i muškarci i žene, djeca... Teško ubojstvo je teško ubojstvo. Ja ne vidim razlog da bi netko tko je pomahnitao ili tko je bolestan, ili dođe i izvadi pištolj i ubije na cesti muškarca, zbog toga trebao imati desetak godina manju zatvorsku kaznu nego ako ubije ženu. Ja ne mislim da je to pravo rješenje. Mislim da ima puno drugih načina kako bi se takva ubojstva mogla prevenirati. Nikada ne možete prevenirati da neće biti prometnih nesreća, krađa, ubojstava. Ali možete se kao država što više truditi to smanjiti.
Treba li, po Vašem mišljenju, taj članak ukinuti?
- Pa na to sam već odgovorio, treba ga prestati ideološki iskorištavati.
Tko konkretno, po Vašem mišljenju, ideološki zloupotrebljava taj pojam? Možete li navesti neke primjere? Barem jedan.
- Ideološki ga zloupotrebljavaju većinom ljevičari. Oni imaju jedan svoj način borbe za svoju ideologiju koja je široko neprihvatljiva ili, možemo reći, nije baš široko prihvatljiva. Ideja da se moramo boriti protiv ubojstava žena ili protiv zlostavljanja u obitelji ili neravnopravnosti nacionalnih manjina – znači, protiv toga se moramo boriti. Ali sama ljevičarska ideologija puno je manje prihvatljiva u smislu te širine pa onda oni svoju ideologiju zamotavaju u neki celofan koji ne smiješ dirati i odmotavati jer je to kao nepristojno i nemoralno. Rodnu ideologiju će u Istanbulskoj konvenciji zamotati u celofan borbe protiv nasilja u obitelji. Međutim, to je pogrešno i tu treba jasno razlučiti stvari. Jedno je, ne znam, ideja prava homoseksualnih zajednica, a sasvim nešto drugo transideologija i propaganda toga.
Kako to razlikujemo?
- Čak i homoseksualni parovi vrlo često gledaju na "transgender" propagandu – da svatko može biti spola kojeg želi, danas jednog, sutra drugog, da možeš mijenjati spol – i to ni homoseksualci ne gledaju sa simpatijom jer dolazi do pretjeranog povezivanja njihove zajednice s tim, a to homoseksualne parove, ustvari, ugrožava.
Ako je femicid floskula, kako tumačite činjenicu da žene ubijaju partneri ili bivši partneri?
- To sam baš rekao: ubijaju ih zbog spora, a ne spola.
U redu. Isprovocirani su. Kako to da ne ubiju šefa ili prolaznika, već čekaju da dođu doma i ubiju vlastitu ženu?
- Kao prvo, ja nisam rekao da su to isprovocirani muškarci. Ja sam rekao da ubijaju manijaci, drogirani, ljudi koji imaju podlogu u genetici za nasilje, a koje alkohol može dodatno isprovocirati – tu mislim na isprovocirane muškarce ili pak udaranje na njihov ego, što žene znaju raditi u svađama, udarati na ego i ponižavati muškarca. U svađi se to dogodi, ali kažem, ubojstvo je neprihvatljivo, mlaćenje je neprihvatljivo, kao i psihičko zlostavljanje. Ja samo konstatiram da se to događa.
Ono što država treba napraviti, jer država ne može promijeniti ćud niti unaprijed zatvoriti bilo koga, jest prevenirati takve situacije. Ako se nekad došlo do saznanja da je neka osoba opasna za svoju okolinu, svoju suprugu ili djecu, onda se ta osoba treba odmaknuti i u tom smislu treba paziti da se to i dogodi, a ne da to bude samo mrtvo slovo na papiru i da nema provedbe. U Americi se to zna: kad imaš zabranu prilaženja, onda ne prilaziš jer imaš posljedice.
Protivite li se i drugim pojmovima koji izdvajaju određene skupine (npr. nasilje nad djecom) ili je problem specifično u pojmu femicida?
- Naravno da nasilje nad djecom ne bih nazvao ideološkom floskulom, kao ni bilo koju drugu vrstu nasilja. Pa ni femicid nije ideološka floskula u politološkom ili sociološkom smislu, nego se u Hrvatskoj zloupotrebljava da bi se prodavala ideologija. U Hrvatskoj ne postoji femicid, ubojstvo žene jer je žena. Mi nismo takav narod.
Koliko Vaš stav o femicidu odražava širu političku poziciju stranke DOMiNO?
- Kad sam bio u HHO-u, bili smo žestoko protiv uvlačenja takvih celofana, bili smo protiv Istanbulske konvencije, a ne protiv borbe za što kvalitetniji život obitelji bez nasilja. Dakle, ljevici samo treba objasniti da je jedno borba za prave i ispravne stvari, a sasvim nešto drugo ideološko podvaljivanje.
U emisiji Z1 televizije Zoom Zagreb, govoreći o strankama SDP i Možemo!, rekli ste: "To što oni uvode Trump je pregazio oko rodne ideologije, promjene spolova, antife i svih tih ideoloških umotvorina. Oni su to prekrižili u Americi, a ovi bi to tek sad htjeli početi uvoditi." Pretpostavljam da mislite na program Raznolikost, jednakost i uključenost (DEI), gdje je Trump, u društvu savjetnika poput Petea Hegsetha, poznatog po alkoholizmu, i ministra zdravstva RFK-a Juniora, koji tvrdi da je otporan na bolesti jer je šmrkao kokain sa zahodskih dasaka, a ujedno je i kritičar cjepiva, odmah po preuzimanju dužnosti potpisao izvršnu uredbu kojom se naređuje ukidanje DEI programa, nazivajući ih anti-bijelim rasizmom. Mnoge agencije i web-stranice su, vođene tom politikom, iz straha promijenile ili potpuno uklonile materijale kojima su poticale žene, rasne manjine i transrodne osobe. Prepoznali ste se u ukidanju DEI-a, znači? Desnica cijela?
- Apsolutno, apsolutno. Ne postoji promjena spola. Znači, ja mogu promijeniti spol, ali ja i dalje imam prostatu koja me određuje kao muškarca. Promjena spola ne postoji. U WHO-u je donedavno transseksualnost bila na popisu bolesti, psiholoških poremećaja, i liječila se. Imate i u HZZO-u terapiju hormonima i liječi se i dalje na taj način. Žena koja postaje kao muškarac, ali ima jajnike. Ne postoji, priroda je dala spol.
Koje konkretne mjere biste predložili za smanjenje nasilja u obitelji, neovisno o terminologiji?
- Treba postojati ozbiljna socijalna služba, a ne kao sada, u koordinaciji s policijom i sudstvom, gdje se sudske odluke poštuju i gdje je zakonska regulativa posložena. Ako policija oduzme vozačku na šest mjeseci i zatekne te za volanom, onda te vode u pritvor do izlaska pred suca. Ako imaš zabranu prilaska, a prišao si, istog trenutka moraš završiti u pritvoru na barem mjesec dana. Potreban je interdisciplinarni sustav koji se bavi takvim stvarima, jer ako si psihički bolesnik i ne uzimaš lijekove, da te se onda, na prijavu partnerice, odvodi u psihijatrijsku ustanovu. Država mora zadirati u privatnost u nekoj mjeri da bi reagirala na vrijeme.
Koja je Vaša ključna poruka žrtvama nasilja u obitelji i što bi država trebala učiniti da ih bolje zaštiti?
- Trebate biti odlučni, surađivati sa sustavom, trebate vjerovati u sustav, a dok vas sustav ne štiti – štitite sami sebe.
Žene u Hrvatskoj prijavljuju nasilje, alarmi postoje, a onda se dogodi najgore
"Pa neka me žene razapnu": Miljević objasnio zašto smatra da femicid nije trebalo posebno uvoditi
Vještačio je više od tisuću slučajeva. Bagarić otkriva što je zajedničko femicidima
