Nakon porazne utakmice Vatrenih na Svjetskom prvenstvu, za Dalmaciju Danas hrvatsku nogometnu reprezentaciju komentira Hrvoje Znaor, u Splitu i Hrvatskoj poznati sportaš i humanitarac
Neke utakmice završe rezultatom.
Ova će završiti raspravama.
Hrvatska je ispala od Portugala, ali posljednji sučev zvižduk nije označio samo kraj našeg nastupa na Svjetskom prvenstvu. Označio je, vrlo vjerojatno, kraj najveće ere u povijesti hrvatskog nogometa.
Označio je i totalni debakl suđenja FIFA-inih liliputanaca jer ovakve apsurdne odluke uništavaju sport i nogomet.
Bio je ovo i vjerojatno posljednji ples Luke Modrića.
Možda i posljednji ples Zlatka Dalića.
Dvojice ljudi koji su Hrvatsku od talentirane reprezentacije pretvorili u nogometnu velesilu kojoj se danas klanjaju i najveći.
Mogu im se pojedini mediji nastaviti rugati i gaditi ih, ali oni su iskonski sportski heroji s kojima su se navijački poistovjetili milijuni Hrvata, ali i stranih navijača.
Kad su suci postali glavna tema utakmice
Zato ovaj poraz boli više nego mnogi prije njega.
Ne zato što Hrvatska ne zna gubiti. Tijekom svoje povijesti znali smo čestitati boljima i vratiti se još jači. Ovaj put boli činjenica da će se više govoriti o sucu, VAR-u i kriterijima nego o nogometu.
I nije to prvi put.
Godinama hrvatski navijači imaju osjećaj da u ključnim trenucima ne vrijede ista mjerila za sve. Dvojbene situacije, različita tumačenja pravila i intervencije VAR-a ostavljaju više pitanja nego odgovora. Možda će sve biti proglašeno ispravnim prema slovu pravilnika, ali nogomet nikada nije bio samo pravilnik.
Nogomet je emocija.
Nogomet je spontanost.
Nogomet je povjerenje.
A upravo je povjerenje posljednjih godina ozbiljno narušeno.
Ironično je da je VAR uveden kako bi smanjio nepravdu, a danas gotovo nakon svake velike utakmice raspravljamo upravo o njemu.
Umjesto da slavimo golove, analiziramo milimetre.
Umjesto da pamtimo genijalne poteze igrača, seciramo komunikaciju iz VAR sobe.
Tehnologija je trebala biti pomoć nogometu, a prečesto postaje njegova glavna tema.
To nije pobjeda nogometa.
FIFA će reći da sustav funkcionira. I vjerojatno će biti u pravu prema vlastitim protokolima. No oni su se već odavno dobrano pogubili u bespućima svojih milijuna i ulizivanja moćnicima.
No nakon najvećih utakmica svijeta milijuni navijača imaju više pitanja nego odgovora, tada je vrijeme za ozbiljno preispitivanje. Nogomet ne smije izgubiti ono najvrjednije – povjerenje.
Ne traži Hrvatska privilegije niti povlašteni položaj. Nikada to nije ni imala.
Traži samo ono što bi svaka reprezentacija trebala imati – jednake kriterije, dosljednost i transparentnost.
Nažalost, ni UEFA-ina natjecanja posljednjih godina nisu ostala imuna na iste rasprave. Zato problem odavno više nije samo jedna utakmica ili jedno natjecanje. Problem je percepcija da se ista pravila ne primjenjuju uvijek na isti način.
I upravo zato će ova utakmica ostati zapamćena po gorčini. Ne zato što Hrvatska nije mogla izgubiti od Portugala, nego zato što će mnogi vjerovati da je posljednji ples jedne veličanstvene generacije zaslužio završiti bez toliko prijepora.
Generacija koja je Hrvatsku pretvorila u nogometnu velesilu
A kakva je to generacija bila...
Kada je Zlatko Dalić u listopadu 2017. preuzeo reprezentaciju, malo je tko mogao zamisliti što slijedi. Hrvatska je pod njegovim vodstvom osvojila srebro na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, broncu u Kataru, igrala finale Lige nacija i ostvarila više od šezdeset pobjeda.
Postao je najuspješniji hrvatski izbornik svih vremena, ne samo po rezultatima nego i po zajedništvu koje je stvorio.
A Luka Modrić?
O njemu će govoriti povijest.
Osvajač Zlatne lopte.
Kapetan.
Vođa.
Čovjek koji je gotovo dva desetljeća nosio hrvatski grb s ponosom, dostojanstvom i nevjerojatnom kvalitetom. Malo je sportaša koji su toliko zadužili svoju domovinu.
Statistika samo potvrđuje njihovu veličinu. Hrvatska je u svega sedam nastupa na svjetskim prvenstvima osvojila tri medalje – jedno srebro i dvije bronce. Po broju osvojenih medalja nalazi se među najuspješnijim reprezentacijama u povijesti svjetskih prvenstava, rame uz rame s državama koje imaju desetke milijuna stanovnika, višestruko veće proračune i daleko širu bazu igrača.
To nije slučajnost.
To je karakter.
To je hrvatski nogomet.
O njima će govoriti povijest
I zato, kada se za deset ili dvadeset godina bude govorilo o ovoj eri, nitko se neće prvo sjetiti jednog suca ili jedne VAR odluke.
Govorit će se o Daliću.
Govorit će se o Modriću.
Govorit će se o generaciji koja je malu Hrvatsku pretvorila u svjetsku nogometnu velesilu.
A FIFA?
Ako želi sačuvati vjerodostojnost, mora učiniti sve da nakon najvećih utakmica glavna tema ponovno budu igrači, treneri i golovi, a ne suci, VAR i beskrajne polemike oko kriterija.
Jer kada je glavna zvijezda utakmice tehnologija, nogomet je izgubio dio svoje duše.
Hvala za eru koja je promijenila Hrvatsku
I zato, koliko god danas bili tužni, jedno nam nitko neće moći oduzeti.
Rezultati će se jednog dana zaboraviti.
Sudačke odluke ostat će tek fusnota u povijesti.
Ali ponos koji su ova generacija, Luka Modrić i Zlatko Dalić usadili hrvatskom narodu ostat će zauvijek.
Hvala vam za godine u kojima ste učinili nemoguće mogućim.
Hvala vam što ste pokazali da država od svega nekoliko milijuna stanovnika može biti među najvećima na svijetu.
Neke reprezentacije pamte trofeje.
Hrvatska će pamtiti svoje nogometne heroje.
A to je, na kraju, najveća pobjeda koju jedna reprezentacija može ostvariti.