Ana i Miro Marušić se na obroncima Kozjaka, nadomak Splita, već petu godinu bave uzgojem koza i ovaca. Imanje i OPG naslijedili su od Mirovog oca, a danas im u poslu pomažu i sinovi Marko i Mate.

U cijelu priču su krenuli slučajno, objašnjava Miro.

– Zapravo je sve počelo iz ljubavi prema psima. Bavimo se uzgojem autohtonih hrvatskih pasmina, tornjaka i hrvatskog ovčara, koji su pastirski psi, pa je nekakav logičan nastavak te priče bio da nam ovčari imaju što čuvati. Nabavili smo ovce, a zatim i koze – započinje priču Miro Marušić.

Danas na Obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu Marušić, koje nosi oznaku Kulinarske baštine Splitsko – dalmatinske županije, obitava 40 ovaca i 40 koza.

Gospođa Ana je prestala raditi i odlučila se u potpunosti posvetiti razvijanju obiteljskog posla. Plan je bio otvoriti dodatni obrt i proizvoditi kozji sir. Ali, tu su naišli na neočekivane prepreke.

– Ne znam što bih uopće rekao na situaciju u kojoj smo se našli. Ima već godinu dana pokušavamo otvoriti obrt za proizvodnju sira, a za to trebamo udovoljiti uvjetima među kojima je i polaganje majstorskog ispita, koji kod nas ne postoji. Dogodilo se da je to u Splitsko – dalmatinskoj županiji, ali i svim drugim institucijama koje smo posjetili, potpuna nepoznanica. Nitko na našem području nije otvarao mini siranu i nitko ne zna kako riješiti problem u kojem smo se našli, a nitko nam nije ni rekao “evo, mi o tome ne znamo ništa, ali hajdemo odrediti neki rok u kojem ćemo saznati što vam treba” – objašnjava Miro.

U pomoć im je priskočila Maja Zelić iz Poduzetničkog inkubatora Klis.

– Obitelj Marušić drži koze, od kojih imaju mlijeko, a prema našim zakonima ne mogu proizvoditi sir za prodaju, jer nitko nema zanimanje mljekar. Hodali smo po komorama, da im pomognemo, kao što se trudimo pomoći sve poduzetnike i OPG-ove koji nam se obrate. Nakon sto puta obijanja glavom i traženja, došli do toga da će moći polagati za mljekara sljedeće godine u Bjelovaru – objašnjava Zelić i nastavlja:

– Ne smijemo dopustiti da imamo ljude koji su voljni i zainteresirani da se vrate na selo i bave uzgojem domaćih životinja i proizvodnjom hrane, ali nemamo nikakvu administrativnu podršku ni mogućnost da ljudi dobiju papire za to, nego ih silimo da rade na crno. Gospođa Marušić već duže vrijeme ne može otvoriti obrt, ne može dobiti poticaj, jer mora biti majstor mljekar, a za to je potreban ispit koji nema gdje polagati. Obitelj Marušić nije iznimka, ima jako puno ljudi koji su voljni raditi, ali ih se ovako koči – motivirana je Zelić da se nađe rješenje.

Miro Marušić za Poduzetnički inkubator Klis i Maju Zelić ima samo riječi hvale, jer kaže, jedina je od koje su od samog početka dobili podršku i kvalitetne informacije.

– Prošla je dosta toga s nama, a sve ono u što nije bila upućena, istraživala je i svaki put smo dobili bar neku novu informaciju s kojom možemo dalje tražiti rješenje. Suradnja s njom je jedina svijetla točka priče koja traje godinu dana – zaključuje Marušić.



Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime