U sklopu 72. Splitskog ljeta publika je u Hrvatskom narodnom kazalištu imala priliku uživati u večeri ispunjenoj bogatstvom hrvatske tradicijske baštine, vrhunskim plesnim izvedbama i dojmljivim glazbenim interpretacijama.
Večer su otvorili starim splitskim plesom u koreografiji Branka Šegovića uz pratnju mandolinskog orkestra. Svima poznata melodija brzo je osvojila publiku, koja je velik dio nastupa pratila pljeskom. Plesovi iz okolice Valpova posebno su privukli pažnju publike raskošnim narodnim nošnjama. Bogata oglavlja, marame ukrašene dukatima, šarene čarape, obuća sa zlatnim detaljima i slojevite haljine koje su se pri svakom okretu djevojaka lepršavo širile dodatno su naglasili ljepotu koreografije Zvonimira Ljevakovića. Najmlađi su posebno šarmirali publiku izvedbom “Evala, Varoš”. Vratili su gledatelje u vrijeme kada se ulicama vozilo na karetu, guralo kolo od barila i klepetalo drvenim pticama. Pod vodstvom Domine Zrnić, uz pjesmu, ples i razigranu dječju energiju, mali su folkloraši dočarali djetinjstvo nekadašnjeg Splita te za svoju izvedbu zasluženo osvojili veliki pljesak.
Domina Zrnić i Antonio Šimundža izveli su Passavien s otoka Hvara, donoseći na pozornicu spoj plesa i glume. Razigranom koreografijom, uz Šimundžine nespretne pokušaje zavođenja, nasmijali su publiku i pokazali da folklorna izvedba može biti i duhovita. Osim što su izveli plesne korake, glumačkom interpretacijom dodatno su obogatili cijelu izvedbu. Jedinstvo nas s Hvara vodi i na Korčulu. Plesovi otoka Korčule u koreografiji Milana i Gorana Oreba pokazali su usklađenost i sinkroniziranost ansambla. Klapa iz Podstrane pod vodstvom Vinka Didovića izvela je pet tradicionalnih dalmatinskih pjesama, donoseći na pozornicu prepoznatljiv zvuk klapskog pjevanja. Njihova izvedba pružila je mirniji dio programa i na trenutak usmjerila pozornost publike na bogatstvo dalmatinske melodije.
Koreografijom Zvonimira Juruna i Marija Bešlije Jedinstvo je predstavilo pjesme i plesove Međimurja. Nastup je započeo međimurskim popevkama u izvedbi ženskog dijela ansambla, koje su izvođene statično, čime je u prvi plan stavljena ljepota višeglasnog pjevanja. U nastavku im se pridružio i muški dio ansambla, a izvedba je postupno prerasla u spoj pjesme i plesa. Ivan Vidić predstavio je čobansko sviranje i kolo na diplama, jedan od najstarijih oblika tradicijskog glazbenog izričaja. U nastavku je izveo putničko pjevanje, tradicijski način grlenog pjevanja bez pratnje instrumenta. Plesni ansambl izveo je Linđo prema koreografiji Vida Bagura, uz pratnju lijeričara Ivana Čilaša. Brzi ritam, energični poskoci i dinamični plesni obrasci obilježili su ovu izvedbu, dok je zvuk lijerice davao tempo i naglašavao prepoznatljiv karakter.
Škola folklora „Branko Šegović” predstavila je pjesme i igre Zapadne Hercegovine kroz napjeve „Selo moje”, „Djevo moja, daj da zapjevamo”, „Zapivaj mi, dragane, kroz selo” i „Ko to kume oko mene bata?”. Scensku priredbu potpisuje Kiara Krešić. Mlade folklorašice i folkloraši svojom su razigranošću i energijom unijeli vedrinu na pozornicu, a izvedbu je publika pratila s pažnjom i nagradila pljeskom. Kao predzadnju točku vidjeli smo završno kolo iz opere “Ero s onoga svijeta” prema koreografiji Oskara Harmoša. Snažan ritam, zajedništvo izvođača i ujednačeni pokreti uveli su nas u završnicu programa. Plesovima Hrvata iz Mađarske Podravine prema koreografiji Józsefa Szávaija ansambl je publici predstavio tradiciju i običaje Hrvata s druge strane Drave. U posljednjoj su izvedbi posebno pokazali uigranost ansambla u dijelovima zajedničkog plesa. Plesačice koje su s ravnotežom i elegancijom izvele plesne pokrete s demižonom na glavi istaknule zahtjevnost i ljepotu ove tradicijske vještine.
Raznolik repertoar, raskošne narodne nošnje i zanimljive tradicionalne koreografije oduševile su publiku. Posebnu vrijednost koncertu dala je energija članova ansambla. FA Jedinstvo pokazalo je da tradicija može živjeti na pozornici na suvremen i dojmljiv način, spajajući umjetničku izvrsnost s očuvanjem kulturne baštine. Mladi članovi Jedinstva mogu biti ponosni jer su imali nastup koji je emotivan, nostalgičan, domoljuban i daje poseban osjećaj topline i zajedništva.