Hajduk je pobijedio ciparski Pafos s 2:0 u dobroj utakmici, na zadovoljstvo publike i navijačkog puka. Lijepo je bilo vidjeti zadovoljna lica navijača dok su odlazili s Poljuda. Pafos nije momčad poput onih kakve smo godinama ranije susretali u pretkolima europskih natjecanja, a od kojih smo redovito ispadali. Klub je to koji je već godinama u uzlaznoj putanji, prošlogodišnji sudionik Lige prvaka.
I dok će "bijeli" idućeg tjedna put Cipra, puni nade u prolaz, mi ćemo se nakratko vratiti vremeplovom sjećanja i prisjetiti se kako je Hajduk prolazio tijekom godina kada bi ostvario pobjedu i imao aktivan rezultat iz prve utakmice u Splitu.
[DETALJAN IZVJEŠTAJ UTAKMICE] Šego i Melnjak pogocima omogućili "lakše" za gostovanje
1973. – HAJDUK – SAINT-ÉTIENNE 4:1
Uvijek počinjemo s tim Saint-Étienneom, velikom pobjedom u blatu Staroga placa te maestralnom partijom Jurice Jerkovića i Ivice Šurjaka.
Šuro je prodirao po lijevom krilu, Francuzi su padali, bio je nezaustavljiv i nenadmašan... Ta utakmica predstavlja kamen međaš naših europskih pokušaja. Često je se sjetimo, kao i velike tuge nakon povratka, kada je u Kupu, pokraj Stare plinare, stigao Vardar. Pobijedili smo ga s 5:0, ali sve je bilo nekako tužno. S razglasa su se čitali brzojavi podrške. Bio je to pravi šok.
Imali smo 1:1 u 61. minuti, nakon pogotka Mićuna Jovanića, a potom je na stadionu nestalo struje. Francuzi su se vratili na teren staklenih pogleda. Na taj se uzvrat krenulo optimistično. Godinama poslije karikaturist Davor Štambuk, koji je u to vrijeme živio u Francuskoj i ondje dočekao Hajdukovu ekspediciju, pričao je kako je u klupskom kafiću Saint-Étiennea naručio tri šampanjca, za tri pogotka naše prednosti. Ali uzalud i šampanjci i gospodski maniri i prednost koja, u čudnim okolnostima, ipak nije bila dovoljna.
1976. – HAJDUK – PSV 2:0
Možda smo tada bili i najbliže osvajanju nekog europskog naslova. Bila je to najzrelija godina Zlatne generacije jer, da se prošlo u polufinale, osim Bayerna, koji se te godine okitio naslovom prvaka kontinenta, za "bijele", vjerovali ili ne, nije bilo ozbiljnije europske konkurencije. Imali smo tada jaku momčad, stručno vođenu od nogometnog znanstvenika Tomislava Ivića.
Na put u Eindhoven ponijela se solidna prednost od 2:0 iz Splita, ostvarena pogocima Željka Mijača i Ivice Šurjaka. No, uslijedili su produžeci i pobjeda nizozemskog prvaka od 3:0. Godinama su poslije splitski momci, tijekom večeri koje bi provodili na Rivi, ispred dvaju stupova oponašali situaciju iz završnice utakmice u Eindhovenu:
"Evo, iz ovakve prilike naš Jure nije zabio gol koji bi nas odveo u polufinale." Svašta se događalo i na tom gostovanju. Nije nam dosuđen čist jedanaesterac nakon prekršaja na Šurjaku.
Sponzor PSV-a bio je moćni Philips.
Godinama poslije pričale su mi legende Hajduka: "Domaćini su nas prije utakmice odveli u posjet toj tvornici i dali nam prigodne poklone. Tada su bili moderni radioprijamnici u obliku nogometne lopte i autoradiji kakve u bivšoj državi nije bilo moguće kupiti. Netko iz vodstva puta tada je primijetio: 'Tko zna što su dali sucima kada su nas ovako darovali.'"
1981. – HAJDUK – STUTTGART 3:1
Nijemce smo prošli. I to kako goropadno! A jak je bio taj Stuttgart, sa Schäferom, Didierom Sixom, braćom Förster i Dieterom Müllerom.
Pobijedili smo ih pogocima Zlatka i Zorana Vujovića. "Bijeli" su ambiciozno krenuli u sezonu 1981./82. Bila je to posljednja sezona Ante Mladinića kao prvog trenera neke momčadi. Već je ranije govorio kako više neće voditi seniore te da će se ponovno posvetiti stvaranju igrača. Ipak, taj je nogometni stručnjak želio dokazati da nije samo veliki "filozof baluna" sa sjedeljki u splitskom hotelu "Park" ili iz kavane na prvom katu beogradskog hotela "Palace", nego i veliki i trofejni trener.
Europski Hajduk te sezone, 1981./82., bio je pojačan Sliškovićem, zvijezdom prijelaznog roka, i reprezentativnim bekom Crvene zvezde Zoranom Jelikićem.
Ambicije "bijelih" kasnije je zaustavila Valencia. Kao da još uvijek čujemo radijski glas Ede Pezzija:
"Ide Pablo, pukla je veza..." Mreža se punila na stadionu "Estadio Luis Casanova". Bila je to sezona u kojoj se moglo i trebalo napraviti mnogo više.
1982. – HAJDUK – BORDEAUX 4:1
1985. – HAJDUK – METZ 5:1
Riječ je o francuskim klubovima pa ove dvije utakmice stavljamo zajedno. U najavi obaju susreta novinarski bard Zdravko Reić napisao je: "Neka opet bude 4:1."
Aludirao je na susret s francuskim prvakom Saint-Étienneom, kada tako visoka pobjeda iz prve utakmice u Splitu nije bila dovoljna. Prejak je tada bio Bordeaux, s Giresseom, Trésorom i Tiganom. Metz je pobijeđen s 5:1, uz čak četiri pogotka našeg kapetana Zlatka Vujovića, jednog od najboljih europskih napadača tog vremena. Tu utakmicu prvog kola tadašnjeg Kupa UEFA-e pamtimo i po brutalnoj intervenciji tadašnje milicije na sjevernoj tribini. Bilo je to vrijeme komunizma, a organima reda nisu baš bile po volji određene političke parole koje je Torcida tada skandirala.
HAJDUK – MALLORCA 1:0
Prema mišljenju autora, bila je to jedna od najbolje odigranih Hajdukovih europskih utakmica na Poljudu, osobito u prvom poluvremenu, koje je obilježio majstorski pogodak Mate Bilića.
"Drago mi je što ste to primijetili. Onakva Mallorca, s Nadalom, Luqueom, Eto'om i brojnim reprezentativcima...", rekao nam je nedavno tadašnji trener Hajduka Nenad Gračan. Bilo je to treće pretkolo Lige prvaka, a u uzvratu na Mallorci igrali su se produžeci. Ipak, dalje se nije moglo.
Tu utakmicu na Poljudu pamtimo i po podršci generalu Anti Gotovini. Bilo je to vrijeme progona generala, a veći dio stadiona bio je odjeven u majice s Gotovininim likom. Split je tako još jednom iskazao svoju zahvalnost herojima Domovinskog rata. Hajduk u sljedeći četvrtak na Cipru ima obećavajuću prednost od 2:0. Vjerujemo da će ona biti dovoljna te da će "bijeli" i u uzvratnom susretu s Pafosom ostvariti rezultat koji ih vodi u treće pretkolo Europske lige.