Požari, sumnje u namjerno izazivanje vatrene stihije i slučaj opasnog otpada u Gospiću ponovno otvaraju pitanje koliko je Hrvatska spremna prepoznati prijetnje prije nego što prerastu u ozbiljnu krizu. Za Dalmaciju Danas komentira Hrvoje Znaor, u Splitu i Hrvatskoj poznati sportaš i humanitarac
Hrvatska se ovoga ljeta suočava s dvije ozbiljne krize koje su različite po svom nastanku, ali obje otvaraju važna pitanja. Slučaj nezakonito odloženog otpada u Gospiću pokazao je što se događa kada nadzor i reakcija sustava zakasne, dok su veliki požari ponovno pokazali upravo suprotno – koliko su hrvatski vatrogasci sposobni, organizirani i požrtvovni kada se nađu pred neposrednom opasnošću.
Jesu li svi požari doista slučajni?
Niz požara koji su tijekom ovog ljeta zahvatili različite dijelove Hrvatske teško je više promatrati samo kao uobičajenu posljedicu vrućine, suše i vjetra.
Sve je više indicija, a očito i dokaza, da su neki namjerno izazvani.
Upravo je tajming požara, usred vrhunca turističke sezone, ono što cijeloj priči daje dodatnu sigurnosnu dimenziju.
Hrvatska je zemlja kojoj turizam predstavlja jedan od ključnih gospodarskih oslonaca, pa svaki veliki požar na obali ne znači samo ugrožene živote, kuće i prirodu. Slike vatrene stihije vrlo brzo obilaze europske i svjetske medije i izravno utječu na percepciju Hrvatske kao sigurne turističke destinacije.
Ne zaboravimo, Hrvatska je već izložena svojevrsnim hibridnim prijetnjama.
Činjenica da požari istodobno pogađaju i druge mediteranske države – od Španjolske i Francuske do Italije i Grčke – snažan je argument protiv brzopletog zaključivanja da iza svakog hrvatskog požara nužno stoji organizirana neprijateljska operacija.
Ali to ne znači da Hrvatska može ignorirati širi sigurnosni kontekst.
Naslovnica koju mnogi ni danas nisu zaboravili
U ovakvim trenucima teško je ne prisjetiti se naslovnice Novosti iz 2017. godine:
"Lijepa naša lijepo gori."
Kontekst te naslovnice poslije se objašnjavao parafrazom filma "Lepa sela lepo gore" i tematikom paljenja imovine nakon Oluje. Ali za mnoge građane Hrvatske takva igra riječima bila je duboko uvredljiva.
Kada vatrogasci riskiraju živote, ljudi napuštaju kuće, a maslinici, vinogradi i desetljeća rada nestaju u nekoliko minuta, takav naslov teško mogu doživjeti kao duhovitu ili hrabru satiru.
Sloboda medija uključuje pravo na provokaciju. Ali uključuje i pravo javnosti da kaže kada je neka poruka neukusna i nedostojna tragedije ljudi.
Vjerujem da bi u svakoj drugoj državi s jasno izraženim sigurnosnim suverenitetom za takav naslov urednici kazneno odgovarali.
Kada požar prestaje biti samo požar?
Namjerno podmetanje požara samo po sebi nije automatski terorizam.
Ali ako bi se dokazalo da netko požare planski izaziva s namjerom ozbiljnog zastrašivanja stanovništva, destabilizacije države ili ostvarivanja političkih, ideoloških ili drugih ciljeva koji prema zakonu predstavljaju terorističku svrhu, tada to više nije samo pitanje protupožarne zaštite. Tada govorimo o prijetnji na koju mora odgovoriti cjelokupan sustav nacionalne sigurnosti.
Postoje indicije o tome tko su piromani na području Zadra, na aktualnim požarištima. Vjerujem da će institucije kvalitetno odraditi sve izvide i dodatno prikupljati saznanja radi što učinkovitijeg otkrivanja počinitelja ovakvih i sličnih kaznenih djela.
I da će građani dati svoj doprinos tome.
Definitivno treba pooštriti zakon koji se odnosi na piromane, kako god se oni zvali, te za njih uvesti drakonske kazne.
Brojke koje upozoravaju: Opožarena površina porasla čak 75 posto
Do 10. kolovoza 2026. u Hrvatskoj je evidentirano 8.832 požara, odnosno 7,6 posto više nego u istom razdoblju prošle godine. Broj požara na otvorenom porastao je za gotovo 13 posto, a požara raslinja čak 23,4 posto.
Još je ozbiljniji podatak o površini koju je progutala vatra: 9.646 hektara, nasuprot približno 5.510 hektara u istom razdoblju 2025. To je rast od čak 75 posto.
U ovoj godini u požarima zasad imamo velik broj ozlijeđenih, jednu smrtno stradalu osobu i ogromnu materijalnu štetu, posebno u vidu kataklizmičke požarne devastacije na omiškoj rivijeri.
Prošla godina, gledana u cjelini, pokazuje koliko razlika može biti velika. Na priobalnom i kraškom području tijekom 2025. evidentiran je 2.821 požar raslinja i oko 6.094 hektara opožarene površine, što je bilo čak 70 posto manje od prethodnog petogodišnjeg prosjeka.
Više od 92 posto požara na priobalju bilo je ugašeno unutar prva četiri sata.
Stotine milijuna eura u sustavu, ali ključ ostaje prevencija
Hrvatska posljednjih godina značajno ulaže u vatrogastvo i protupožarnu zaštitu. Prema službenim podacima Vlade, u četverogodišnjem razdoblju samo je u vatrogasni sustav uloženo oko 634 milijuna eura, dok su za protupožarnu sezonu 2026. predviđena dodatna sredstva za operativne snage i angažman protupožarnih zračnih snaga.
Policija, sigurnosno-obavještajne službe, vatrogasci, civilna zaštita, Oružane snage i lokalne strukture moraju pravodobno razmjenjivati informacije, analizirati obrasce požara, identificirati posebno ugrožena područja i intenzivirati nadzor ondje gdje postoji povećan rizik.
Upravo tu Sustav domovinske sigurnosti mora pokazati svoju punu vrijednost. Prvenstveno kroz stručnjake u svim aspektima, proaktivan rad na terenu, čuvanje državne granice i unutarnjeg poretka te prikupljanje i obradu svih relevantnih podataka koji su od sigurnosnog interesa za Republiku Hrvatsku.
Po pitanju zaštite od požara i dalje ostaju otvorena pitanja je li i kako razvijena hidrantska mreža te koliko se brzo može ustrojiti i staviti u funkciju, što je od iznimne važnosti, posebno ako nas recentna događanja, od požara u Splitu pa do Mimica, trebaju naučiti oprezu i maksimalnoj prevenciji na svim poljima.
Nesporno je da hrvatski vatrogasni sustav zna reagirati. Gasitelji, odnosno vatrogasci, bezbroj su puta pokazali da su naši heroji.
Glavni vatrogasni zapovjednik ovih je dana upravo upozorio da požara zapravo ima više, ali mnogi ne dospiju u javnost jer ih vatrogasci zaustave u začetku.
Prijetnje na internetu ne smiju se olako odbacivati
Prijetnje koje se pojavljuju na društvenim mrežama, najave nasilja, veličanje paleži, pozivanje na uništavanje hrvatske imovine ili likovanje nad požarima ne smiju se automatski odbacivati kao internetsko blebetanje anonimnih provokatora.
Naravno, među njima će biti frustriranih pojedinaca, provokatora, lažnih profila i ljudi koji nikada ne bi napravili ono što napišu.
Sigurno je da nam ne treba paranoja, ali potrebni su oprez i sabranost, puna suradnja svih službi i institucija, kao i apsolutna pomoć građana.
Ako se utvrdi da netko planski izaziva požare radi zastrašivanja stanovništva, destabilizacije zemlje ili ostvarivanja političkog ili ideološkog cilja, tada država mora reagirati svom snagom zakona i sigurnosnog aparata.
To nije stvar lijevih ili desnih.
To je pitanje nacionalne sigurnosti.
Gospić je upozorenje: Kako je sustav dopustio 30.000 tona opasnog otpada?
I slučaj odlaganja opasnog otpada u Gospiću možda je i najjasnije upozorenje koliko skupo plaćamo zakašnjelu reakciju države. Prema aktualnim podacima, riječ je o približno 30.000 tona zakopanog opasnog otpada, uz još oko 4.500 tona površinskog i 650 tona otpada u velikim vrećama. Hrvatska za dio tog otpada nema odgovarajuće kapacitete pa se rješenje traži među desecima specijaliziranih operatera u Europi.
Sanacija je danas nužna i mora biti provedena brzo i stručno. Ali ona ne smije postati alibi za ono mnogo neugodnije pitanje: kako je sustav dopustio da problem naraste do desetaka tisuća tona prije nego što je zaustavljen?
USKOK sumnja da se otpad zakapao, odbacivao na neuvjetne površine te da se njegovo podrijetlo i odredište prikrivalo dokumentacijom.
Zato Gospić nije samo ekološki problem. To je sigurnosni, nadzorni, institucionalni i zdravstveni problem.
A za državu će postati i financijski jer će ovo zbrinjavanje otpada koštati i novca i vremena.
Sigurnost nema alternativu
Hrvatska ima dobar temelj Sustava domovinske sigurnosti i vrlo sposobne operativne službe, ali sustav još nije dovoljno jak upravo tamo gdje bi trebao biti najvrjedniji – u prevenciji, ranom upozoravanju i povezivanju informacija prije nego što problem preraste u krizu.
Sve kreće i završava s ljudima, informacijama i koordinacijom između građana i institucija.
U sigurnosne aspekte i rješenja nikada nije preskupo ulagati jer sigurnost, sigurna država i životi ljudi, o čemu god bila riječ, nemaju nikakvu alternativu.