"Samo da budem živa i zdrava. I da ne budem gladna." Ovu ili sličnu rečenicu sigurno ste čuli na stotine puta kao poslovičnu mudrost naših majki i baka. No ta ista rečenica kada je čujete od 10-godišnje djevojčice koja je u životu doista bila gladna ima sasvim neko drugo značenje.
Evelin i Andrej usvojeni su u Zagorje prije četiri godine iz sirotišta u Kongu, nerazdvojni su
Ta djevojčica je 8-godišnja Evelin Krmelić i sa svojim 7-godišnjim bratom Andrejem doselila je iz Konga u Hrvatsku. Preciznije, u Hrvatsko zagorje. Još preciznije, u Bedekovčinu, piše Index.
U Zagorje su stigli prije nešto manje od četiri godine kada ih je Đurđica Krmelić, inače viša medicinska sestra u jednoj zagrebačkoj bolnici, usvojila i otišla po njih u Kongo.
Evelin i Andrej nerazdvojni su od malena. Zajedno su stigli u sirotište kada se, kako priča Đurđica Krmelić, biološki roditelji više nisu mogli brinuti o njima. Dodaje kako srećom u sirotištu nisu bili dugo, niti pola godine.
"Javila sam se u sirotište koje sam pronašla na internetu i brzo su mi poslali sliku njih dvoje. Odmah sam krenula u proceduru usvajanja", kaže Đurđica. Proces je, dodaje, vrlo skup, ali ga je uspjela dovršiti brzo, za oko tri mjeseca.
Evelin se sjeća svakog trenutka susreta s novom mamom: "Plesali smo i mamu grlili"
Andrej je još bio mali, ali Evelin se dobro sjeća kako je izgledalo kada je njihova nova mama došla po njih u Kongo.
"Sjećam se kako sam išla mami dati pusu i zagrliti. Onda smo se išli presvući pa samo plesali i mamu smo grlili", prepričava Evelin susret s Đurđicom pa pokazuje kako je taj ples izgledao.
Mama Đurđica: Kada sam došla po njih, Evelin je ponavljala "Pusa, pusa, pusa, pusa". Super nam je, ispunjeni smo i puni ljubavi
"Stalno mi je ponavljala: ‘Pusa, pusa, pusa, pusa", prisjeća se uz široki osmijeh mama Đurđica.
Presretna je što su Evelin i Andrej sada s njom.
"Ispunjeni smo. Puni smo ljubavi jedni prema drugima, spokojni, mirni. Super nam je", veli Đurđica.
Iznenadile ih visoke zgrade i - tobogan
Kad su avionom sletjeli u Hrvatsku, Evelin je, priča za Index, najčudnije bilo to što su zgrade visoke.
"Vidjela sam nove stvari, na primjer tobogan", rekla je Evelin. Na nju je dojam ostavio i tramvaj.
Nakon kratkog upoznavanja sa Zagrebom stigli su u Bedekovčinu. Sjeća se Evelin odlično i prvog dana u svom novom domu.
"Meni je bilo čudno kaj imamo hrane"
"Vidjela sam maminu kuću, sobu sam vidjela. Govorila sam Andreju kako je lijepa ta kuća i da mi se baš sviđa", priča.
"Meni je bilo čudno kaj imamo hrane, lijepu hranu i sve je bilo lijepo, i imali smo kreveta i televizor", kaže Andrej.
"Zahvalna sam da nisam skoro umrla od gladi"
"Zahvalna sam da sam zdrava, da nisam skoro umrla od gladi i da imam tu jesti", kaže dijete od osam godina.
Danas Evelin ide u treći razred Osnovne škole Bedekovčina, a Andrej je prvašić.
Ravnatelj: Jako smo sretni što su upisani kod nas, to su jedna izuzetno topla, draga i dobro odgojena djeca
U školi su sretni što su Evelin i Andrej njihovi učenici. "Vrlo smo radosni da su upisani kod nas, još smo sretniji da su se tako dobro uklopili, pogotovo zato što nisu imali lako djetinjstvo tamo gdje su rođeni i zbog činjenice da su to izuzetno topla, draga i dobro odgojena i vrlo simpatična djeca", kaže Ivan Paradi, ravnatelj OŠ Bedekovčina za Index.
Kada pitate Evelin koji joj je najdraži predmet, kao iz topa će odgovoriti - "Svi su mi najdraži." Odmah dodaje kako jako voli školu i učenje.
Zašto voli školu? "Da bih imala posao i da bih bila živa i zdrava"
No na pitanje zašto voli školu stiže odgovor koji je sve samo ne tipičan za dijete od 8 godina.
"Da bih imala posao i da bih bila živa i zdrava", rekla nam je Evelin dok smo s njom pričali na kraju sata Tjelesnog. Usput će nam reći da joj nije jasno kako neka djeca baš i ne vole školu. Hrvatski je savladala već za tri mjeseca. Kaže da jedino još malo mora naučiti pisati, ali da uči pa da će to savladati. Muči je jedino kad druga djeca koriste neke zagorske riječi koje ne razumije.
Najbolja prijateljica joj je Aleksandra, zajedno sjede u klupi. Tješe se, pomažu si, crtaju i igraju se skupa. Aleksandra često u školu donese lizalice, a ponekad i Evelin.
Cijeli članak možete pročitati OVDJE.