Dostojanstveno, odlučno, državnički djelovali su jučer premijer i resorni ministar kad su nakon sjednice Vlade najavili zakonske izmjene kojima se uvodi, između ostalog, kazna doživotnog zatvora. Iskustvo, bliža i daljnja povijest, uči nas međutim kako su ti napori zakonodavca zapravo samo kozmetičke izmjene bez ikakve sadržajne izmjene u jednom od najokoštalijih sustava RH, pravosuđu.
Doživotna kazna zatvora, nova kaznena djela (ekocid i zlostavljanje životinja na primjer), više novčane sankcije za tvrtke, ukidanje zastare za najteža kaznena djela, teže kazne za namjerno izazivanje požara – potpuni popis izmjena možete pročitati OVDJE - sve je to ‘prekrasno’ zamišljeno na papiru, no vrlo je upitno hoće li se išta postići s time. Što je naime cilj izmjena, što je željeni rezultat? Pa valjda bi ključni motiv za postrožene kazne pa tako i doživotni zatvor, trebala biti prevencija, sprječavanje da do kaznenih djela, pogotovo onih najtežih, uopće dođe.
Zato je smrtna kazna pa i kazna od nekoliko doživotnih zatvora uzastopce, koja se u dobrom dijelu saveznih država SAD-a prakticira desetljećima, polučila odličan efekt – odavno nismo čuli za neki teški zločin ‘preko bare’… Ne moramo uostalom ići tako daleko, prostorno i vremenski.
Eto, 2024. godine je u nas uvedeno zasebno kazneno djelo femicida nakon nekoliko teških slučajeva u kojima su žene bile žrtve svojih bližnjih. Teško kazneno djelo sa sankcijom koja predviđa i dugotrajnu zatvorsku kaznu, dakle do 40 godina zatvora. I što se nakon toga dogodilo, što kažu crne statistike? U 2024. godini je ubijeno 18 žena, a prošle godine 19 žena! Nisu svi ti strašni zločini klasificirani kao femicid, ali za usporedbu, prema istraživanju ‘Ubojstva žena u RH 2016. - 2024.’, u tom periodu je ubijeno 130 žena. Dakle, broj zločina prema slabijem spolu nije pao uvođenjem novog kaznenog djela!
Alati za rigorozno kažnjavanje
A da stvar bude do kraja jasna, i prije uvođenja femicida, a i bez aktualnih zakonskih izmjena, suci i sudstvo je imalo alate za rigorozno kažnjavanje najtežih zločina. I prije uvođenja femicida, ubojica koji je na smrt izbo bivšu suprugu na njenom radnom mjestu praktički u središtu Splita dobio je 35 godina zatvora! I tu sankciju je izrekao Vrhovni sud, smanjivši prvotnu odluku splitskog Županijskog suda koji je ubojici izrekao 38 godina iza rešetaka. Ta kazna je podsjetimo izrečena prije uvođenja kaznenog djela femicida, a imajući u vidu životnu dob ubojice, praktički znači doživotni zatvor.
UDARNA VIJEST IZ SPLITA Đekić za brutalno ubojstvo iz Lidla osuđen na 38 godina zatvora!
Primjer Filipa Zavadlava također dobro ocrtava praktičnu bespotrebnost uvođenja doživotnog zatvora. Najpoznatiji trostruki ubojica u Hrvatskoj osuđen je u Splitu na 40 godina zatvora zbog tri ‘obična’ ubojstva. Visoki kazneni sud je tu kaznu smanjio na 35 godina, a još se čeka pravomoćna odluka Vrhovnog suda jer na sve presude sa sankcijom dugotrajnog zatvora postoji mogućnost dodatne žalbe…
Ali što je bitno u ovom slučaju vezano za najnovije izmjene zakona i više sankcije? Za početak, Zavadlavu neće biti moguće izreći sankciju doživotnog zatvora kao ni bilo kojem optuženiku koji je počinio neko kazneno djelo dok je na snazi bio ‘stari’ Kazneni zakon RH, uvijek se ide ‘u korist’ okrivljenog. No, čak i u slučaju da je Zavadlavu bilo moguće izreći doživotnu kaznu zatvora, tijekom suđenja nije utvrđeno da je počinio ‘teška’ ubojstva! Teška ubojstva su točno navedena, specificirana zakonom: ubojstvo ranjive osobe kao što je trudnica postaje ‘teško’ ubojstvo, ubojstvo službene osobe pri obavljanju dužnosti je ‘teško’ ubojstvo, ubojstvo iz koristoljublja je ‘teško’ ubojstvo,… Zavadlav se teretio za tri teška ubojstva, u njegovom slučaju bi u pitanju bila ubojstva iz bezobzirne osvete koja tako postaju ‘teška’ ubojstva, i da su dokazana kao takva, vjerojatno bi dobio maksimalnu kaznu zatvora od 50 godina. Što je praktički doživotni zatvor.
Međutim, u postupku jednostavno nije dovoljno dokazan taj motiv bezobzirne osvete, iako se prosječnom promatraču moglo činiti da je Zavadlav točno znao u koga puca i zašto, za sud(ove) to nije bilo dovoljno. Ergo kazna od (‘samo’) 35 godina.
Nije svaki zločin identičan
Ovakve izmjene Kaznenog zakona RH, koje ciljaju na povećanje kazni dakle neće ništa postići u smislu preventive. Ionako su kazne dosta dobro zakonski postavljene, za svako nedjelo postoji priličan raspon od najniže do najviše zatvorske sankcije, ostavljen je prostor pojedinačnim sucima i sudovima za procjenu individualne krivnje, što je također jedan od osnovnih postulata u pravosuđu.
Nije svaki zločin identičan pa tako ni kazna. Neki konkretan rezultat, naš je dojam, više bi mogle donijeti izmjene Zakona o kaznenom postupku koje su stupile na snagu početkom ove godine, makar su možda potrebne i temeljite strukturne promjene umjesto ovakvih ‘kozmetičkih’ i bombastično najavljenih izmjena. Sporost postupaka pred sudovima je jedan od najvećih problema našeg društva koji se ‘prelijeva’ u svakodnevni život. Pritom nije samo problem s kaznenim postupcima – u kojima bi također optuženici trebali što je moguće prije znati jesu li krivi i koju sankciju moraju odslužiti, odnosno u nekom razumnom roku dokazati svoju nevinost – nego je još ozbiljnija situacija na onim građanskim predmetima. Parnice, tužbe, upisi, zemljišnik, sve bi se to trebalo rješavati puno brže, da i ‘obični’ građani RH (da ne spominjemo strane investitore), ne samo kriminalci, znaju na čemu su. Na zakonodavcu je da osigura uvjete. Većim brojem sudaca i drugih službenika, boljim radnim uvjetima, materijalnim pravima pa onda i ozbiljnijim normama i nekakvim sankcijama za one opuštene, a prije svega preciznijim pravnim okvirom.