Iza Brača je jedna od onih noći u kojima se ne spava. Vatra koja je kasno u četvrtak planula na području Ložišća brzo se širila nepristupačnim terenom, a snažan vjetar mijenjao joj je smjer i tijekom noći približio je kućama u Ložišćima i Bobovišćima. Vatrogasci su uspjeli obraniti sve stambene objekte, no situacija je u jednom trenutku bila toliko ozbiljna da su započele pripreme za evakuaciju stanovništva morskim putem. Brodovi Lučke kapetanije, HGSS-a i pomorske policije bili su spremni za prihvat ljudi, ali potpuna evakuacija na kraju nije bila potrebna.
Dok se na požarištu vodila velika borba, jedan stanovnik Brača odlučio je vatrogascima pomoći na sasvim jednostavan način.
„Donio sam ono što sam mogao“
Toni Ostoja, koji živi u Nerežišćima, uzeo je hranu i piće i odnio ih vatrogascima.
Bez velike priče i bez želje da od toga napravi nešto više nego što jest.
„Ovih dana, kad je najteže i kad naši vatrogasci daju sve od sebe da obrane naše krajeve, odlučio sam doći do njih i donijeti im malo hrane i pića“, ispričao je Toni.
Kaže da je ponio ono što je mogao pronaći i pripremiti.
„Nešto za pojesti i popiti, čisto da im olakšam barem jedan dio dana dok su na terenu.“
Naizgled mala gesta, ali u trenucima kada se intervencije protegnu na desetke sati, upravo su voda, hrana i nekoliko minuta predaha stvari koje ljudima na požarištu itekako znače.
Cijelu noć branili kuće, ujutro stigli kanaderi
Razmjere intervencije najbolje pokazuju podaci Hrvatske vatrogasne zajednice. Na požarištu su bile angažirane otočke snage iz DVD-ova Supetar, Bol, Pučišća, Selca i Milna, a s kopna su prema Braču upućena dodatna 33 vatrogasca s deset vozila iz Splita, Kaštela, Solina, Vranjica, Slatina, Trogira i Makarske. U jutarnjim satima uključena su i četiri protupožarna zrakoplova Canadair CL-415.
Zapovjednik Vatrogasne zajednice Splitsko-dalmatinske županije Ivan Kovačević ujutro je izvijestio da je situacija znatno bolja, premda je na južnom dijelu požarišta još bilo otvorenog plamena i povremenih aktivacija na ostalim dijelovima.
A upravo dok se iza tih brojki kriju sati borbe s vatrom, umor, dim i neprospavana noć, Toni kaže da ga je vodila samo zahvalnost.
„Oni ostavljaju obitelji, posao i odmor i idu tamo gdje je najteže“
„Nisam to napravio zbog ničega drugoga, nego iz zahvalnosti i poštovanja prema tim ljudima“, govori Toni Ostoja.
Posebno ga, kaže, pogađa činjenica da iza svake vatrogasne uniforme postoji nečiji privatni život koji u trenutku poziva ostaje po strani.
„Oni ostavljaju svoje obitelji, svoj posao i svoj odmor i idu tamo gdje je najteže, da bi zaštitili naše ljude, kuće i našu zemlju.“
Toni zato nije puno razmišljao.
„Smatrao sam da je najmanje što mogu napraviti doći, pružiti im ruku i reći jedno veliko hvala.“
„Nije bitno koliko je čovjek donio“
Možda je upravo posljednja rečenica njegove poruke najbolji opis cijele priče.