Dioklecijanov akvadukt građen je istovremeno kad i Dioklecijanova palača (kraj III. - početak IV. st.), a njegova namjena bila je dovođenje većih količina pitke vode s izvora rijeke Jadro do Dioklecijanove palače. Znanost se još spori zbog čega je dopremano više vode nego li bilo potrebno palači. Od izvora rijeke Jadro do Palače akvadukt je dug oko 9 kilometara.
Akvadukt je prestao raditi već sredinom VI. stoljeća, kada je i oštećen za provale Gota, nakon toga nije radio punih 13 stoljeća.
Većinom je obnovljen je za Austro-Ugarske, a postoje dokazi da se obnova radila i u ranijim periodima. Od 1932. godine kada je proradila crpna stanica Kopilica, akvadukt više ne radi, jer su tad položene nove cijevi za dovod vode u grad Split, a starim akvaduktom je tekao samo višak vode.
Godine 1948., nakon epidemije tifusa, zabranjena je upotreba vode iz akvadukta za piće. Od 1979. akvadukt je potpuno prekinut.
The Mladichi su posjetili i zabilježili i ovaj biser povijesti i arhitekture.