Ljubav prema Hajduku ponovno je ispisala jednu priču koja nadilazi nogomet, rezultat i sve ono što se događa tijekom 90 minuta na travnjaku. Nakon emotivne priče o 81-godišnjem Stipi, kojem je unuk nakon više od tri desetljeća ostvario želju i ponovno ga doveo na Poljud, javila nam se čitateljica s još jednom posebnom hajdučkom štorijom.
Ona dolazi iz Kraljevice, a njezin je glavni junak dida Milan Peranić, čovjek koji je godinama živio za Hajduk i kojemu ni udaljenost od Splita nikada nije predstavljala prepreku.
Starom cestom prema Splitu i Hajduku
Dida Milan godinama je redovito odlazio na Hajdukove utakmice. Nije mu bilo teško sjesti u automobil i starom cestom krenuti prema Splitu, bez obzira na to koliko je putovanje trajalo.
Pratio je utakmice, proživljavao svaki dobar i loš trenutak svoga kluba te živio za dolaske na Poljud. Hajduk mu nije bio samo nogometni klub, nego važan dio života, uspomena i prijateljstava koja su nastajala uz bijeli dres. No život mu je donio teške izazove. Nakon dva moždana udara kretanje mu je postalo znatno otežano, a putovanja na mjesto koje je toliko volio gotovo nemoguća. Ljubav prema Hajduku, međutim, nikada nije oslabila. Kada više nije mogao redovito odlaziti u Split, Hajduk bi gledao na Kantridi. Kako nam je ispričala čitateljica, u Kraljevici bi ga pokupio autobus s igračima Hajduka te bi tako odlazio na utakmice.
Smrt prijatelja ostavila je veliku prazninu
Posebno mjesto u njegovoj priči imao je prijatelj Sisgoreo, s kojim je dijelio ljubav prema Hajduku i brojne uspomene. Nakon njegove smrti tuga je postala još veća. Ostala su sjećanja na zajedničke odlaske, prijateljstvo i bezbrojne trenutke provedene uz Hajduk. Koliko je to prijateljstvo značilo cijeloj obitelji pokazuje i činjenica da obitelj i danas čuva članak Novog lista star više od 20 godina, kao podsjetnik na Milanovu dugogodišnju odanost Hajduku i sve što je uz voljeni klub proživio.
Svaki korak bio je težak, ali želja je bila jača
Ovoga puta obitelj je odlučila ponovno ga povesti prema Splitu, na europsku utakmicu Hajduka i Pafosa.
Milan je teško pristao jer mu hodanje predstavlja veliki napor. Pri dolasku na stadion pridržavali su ga unuk Dominik i unuka Ena. Svaki korak prema tribinama bio je težak, a svako ustajanje predstavljalo je novi izazov.
Njegova unuka Iris, koja se spominje i u starom novinskom članku koji obitelj čuva, ovoga puta nije mogla biti s njima jer je postala majka. Tako je dida Milan u međuvremenu postao i pradid. Unatoč svim poteškoćama, ponovno je bio ondje gdje je toliko puta bio sretan – na Poljudu, među hajdučkim pukom i uz svoj bijeli dres.
A onda je ušao Marko Livaja...
Najemotivniji trenutak večeri dogodio se kada je u igru ušao Marko Livaja.
Čovjek kojem je svaki korak do stadiona predstavljao napor, koji se teško ustajao i kojem su dva moždana udara promijenila svakodnevni život, u tom je trenutku – skočio. "Ali onda je u igru ušao Marko Livaja. U tom trenutku dida Milan je skočio. To je ljubav koja ne poznaje godine, bolest ni prepreke", ispričala nam je čitateljica.
Bio je to trenutak koji najbolje opisuje što Hajduk znači svojim navijačima. Tijelo možda više ne može kao nekada, put do stadiona postaje sve duži i teži, ali srce i dalje reagira jednako snažno.
Dide su upotpunile posebnu poljudsku večer
Hajduk je te večeri svladao Pafos rezultatom 2:0, no za obitelji dida Stipe i dida Milana rezultat je bio samo dio mnogo veće priče. Jedan se nakon više od 30 godina vratio na Poljud i sa suzama u očima promatrao tribine i travnjak, dok je drugi, unatoč bolesti i otežanom kretanju, pronašao snagu da skoči kada je ugledao Livaju.
"I možda nije slučajnost da su upravo dide svojom prisutnošću upotpunili onu posebnu energiju s kojom je Hajduk slavio 2:0 protiv Pafosa. Idemo dalje", zaključila je naša čitateljica. Jer neke se pobjede ne mjere samo golovima. Neke ostaju zapisane u očima, zagrljajima, obiteljskim fotografijama i trenucima u kojima čovjek zaboravi na sve prepreke.
Dovoljno je da vidi bijeli dres. I da u igru uđe Livaja.