Faca je bio Dino Dvornik. Velika, pa i ispred vremena. Još dok je s "Kineskim zidom" počinjao. Bio je tu i brat mu Dean, a kako su trenirali baseball u "Nade", znali su se fotografirati i u toj opremi, pa je sve skupa, funky glazba i stil, djelovalo zapadnjački u Splitu, što je u ta doba bilo itekako zanimljivo, kao prozor u svijet.
A tada se sviralo po Splitu, po svakom kantunu. Ritam je dopirao iz podruma, skloništa, iz TOK-a, STOP-a, Zvončaca. Stvarala se "Splitska scena", rasla su "Splitska dica", kao jedan novi glazbeni trend.
Dino je bio predvodnik te scene. Prvi, daleko prvi. Mada sin velike glumačke legende Borisa Dvornika, bio je prejednostavan. Kad bi ga trefili u "Shakespeareu", tada kultnom splitskom klubu, stvarno je bio jedan od nas.
Po povratku iz Londona, koji je tada privlačio brojne mlade Splićane, pogotovo umjetnike u potrazi za nečim novim, snimio je 1988. svoj prvi samostalni album "Dino Dvornik". Možda i njegov najbolji uradak, bila je to prva faza budućeg "Kralja ritma".
Nastupio je i na tadašnjem "Zagreb festu", pa iz tog razdoblja pamtimo: "Ti si mi u mislima", "Lady" i predivan sentiš "Ljubav se zove imenom tvojim".
Kasnije je preselio u Zagreb. Pamtimo uspješnice "Jače manijače", "Čuvar plaže", "Afrika".
Nekako je zaokružio sve onom festivalskom "Ništa kontra Splita", kao zahvalu svome gradu.
Nastupao je Dino i u kazališnim predstavama, filmovima, serijama...
Možda je i rasipao talent, ali i mogao je kad ga je imao napretek.
Danas bi mu bio 62. rođendan i puno je još trebao dati glazbi, pa, smatramo, i svjetskoj sceni.
Na ulazu u Split stoji mural Borisa i Dina, da kaže došljacima i još jednom potvrdi Splićanima u koji grad dolaze.
Hvala ti, legendo, za jednu mladost i fališ, puno fališ...