Stigao je i njihov dan – Ljubičasti dan.

Riječ je o podizanju svijesti o oboljelim osobama od epilepsije, te dan u kojem se bar na kratko priča o njihovim životima. Ovaj članak je kratak, jednom ćete ga pročitati, ako ga uopće i pročitate, a u njemu je život i njihova svakodnevica. Oni ne traže pomoć, oni su vatrogasci, profesori, vaši susjedi, neprimjetni poznanici. Oni su sve ono što ne primjećujemo dok se jednom ne dogodi ili našim bližnjima.

Više od 40 000 Hrvata ima epilepsiju, ako se na vrijeme krene s liječenjem 75% bolesnih može živjeti bez napadaja i kvalitetnim životom. Dakako, načini i mogućnosti liječenja iz dana u dan se poboljšavaju.

Epilepsija je bolest koja može pogoditi bilo koga, bilo kada. Najizloženije su osobe starije i mlađe dobi. Do epilepsije dovode različita oštećenja mozga / teški porođaji, moždani udari, tumori. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije oko 50 milijuna ljudi širom svijeta ima blaži ili teži oblik epilepsije. U svijetu svake godine epilepsija se dijagnosticira kod 2,4 milijuna ljudi.

“Sam epi napad potakne strah kod čovjeka”

Popričali smo i s predsjednicom Hrvatske udruge za epilepsiju Anom Sruk.

– Ljubičasti dan je nastao u Novoj Škotskoj u Kanadi, a njegova osnivačica je bila djevojčica Cassidy Megan, koja je ponukana svojim lošim iskustvima odlučila javno istupiti i govoriti o životu s epilepsijom i osjećaju usamljenosti. Tako je ljubičasti dan postao dan podrške osobama s epilepsijom.

Mi taj dan obilježavamo od 2010. godine, od tada svake godine održavamo razne manifestacije, dok je središnja „Bicikliraj za epilepsiju“. Mnoge bolnice i škole su se priklonile, a poanta je da se osobe s epilepsijom ne osjećaju usamljeno.

Ove godine nažalost nismo u mogućnosti održati manifestacije, no pokrenuli smo na našoj facebook stranici dijeljenje jednog posta kojim se pruži podrška, uistinu je lijep odaziv, manifestacije ćemo nastojati održati kada nam to epidemiološka situacija bude dozvoljavala. Širenje znanja je najjače sredstvo.

Sam epi napad potakne strah kod čovjeka, no važno je da znamo što više o tome. Epilepsija zahtijeva pružanje prve pomoći kao i kod bilo kojeg drugog stanja. Vrlo važno je da ljudi razumiju kako pomoći kada do napadaja dođe, isto tako mnogo se može napraviti u pravilnicima o zapošljavanju, pravni dokumenti koji nas mogu pravilno voditi kroz život, kako bi osobama s epilepsijom pomogli što više i omogućili im što bolju kvalitetu života – kazala nam je predsjednica HUE Ana Sruk.

Kao završnu misao šalje poruku da je širenje znanja najjače sredstvo.

Predrasude

Većina ljudi shvaća o kakvoj bolesti je riječ, no i dalje nestvaran postotak ljudi ima krive predrasude kao što su: Epilepsija je psihička bolest, a neki idu u tako daleko da tvrde da je epilepsija zarazna. Neki roditelji ne dopuštaju svojoj djeci da se druže s „njima“. Jer se boje da se njihovoj djeci ne bi nešto dogodilo, također ne žele da njihova kćer ili sin živi s partnerom oboljelim od epilepsije.

Kako izgleda socijalni život oboljelih? Donosimo potresnu istinu

Popričali smo s jednom oboljelom osobom koja nije htjela da otkrivamo njezin identitet iz nevjerojatnih razloga. Zbog zaštite dotične osobe, nazvat ćemo je Marija.
Potresnu istinu saznali smo kroz priču s tom studenticom. Živi u drugom gradu, daleko od obitelji i prijatelja koji su naviknuli na njezinu bolest. Kada je došla sve je bilo u redu, sve je bilo normalno, baš kao kod svakog studenta. Jednom, šećući sa prijateljem pogodio ju je epileptični napadaj.

– Ne, nije bio jak, samo sam morala sjesti i doći do zraka. Dok sam se odmarala, moj prijatelj… poznanik je nestao. Kasnije sam dobila poruku da više nisam poželjna, te da ga ne zovem više, a kao argument navelo se moje zdravstveno stanje – mirnim tonom kazuje Marija, te nastavlja da jedan njen „suborac“, prijatelj epileptičar nije htio otkriti svoje stanje iako za svoje dobro je morao, te da je svoje padove objašnjavao vrtoglavicama da mu se ne bi dogodila ista sudbina kao i njoj.

Iako tužna, ova priča njihova je svakodnevica. Mi smo popričali samo s jednom oboljelom, a sad zamislite gdje su i kako takve i slične situacije preživljavaju ostali.
Zapamtite, EPILEPSIJA NIJE PRENOSIVA BOLEST!

Ona je dio vaše svakodnevice, a vi to ni ne znate. Epilepsija je vaš nadređeni, vaša kćer, prijatelj vašeg djeteta. Pa vas pitam biste li se isto ponašali prema troje navedenih?

Danas nije njihov dan, danas nije dan u kojem ćete se vi osvijestiti i shvatiti ih. „Danas“ je jedan običan dan vašeg i njihovog života. Živite u koheziji i poštujte tuđe križeve isto kao što drugi poštuju vaše. U dobru i zlu, u zdravlju i bolesti.



Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime