Damir Babić, v.d. pročelnika Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, redarstvo i mjesnu samoupravu Grada Splita, reagirao je na članak objavljen na našem portalu pod naslovom “KOMENTAR Dragi Grade, je li gradska jezgra zaista mjesto u koje se ljudi samo dolaze olakšati?“.
– Temeljem provedenog javnog natječaja, odabira najboljeg ponuđača za održavanje javnih gradskih WC-a i zaključenog ugovora, u kojem se odobrava postavljanje dvije putokazne sendvič ploče, a naglašavam da je sve to odobrilo Gradsko vijeće), a ne bilo kakve reklame, plakate ili bilo kakvi komercijalni reklamni sadržaj, moj Upravni odjel dao je tehničke uvjete o načinu postavljanja ta dva putokaza za javni WC.
Obzirom da se taj javni WC nalazi u Nepotovoj ulici te nije na koridoru kretanja pješaka, Gradsko vijeće je i odobrilo postavljanje istih u radijusu unutar 100 metara od prostora WC-a.
Moje odobrenje je razradilo tehničke uvjete tako da se uvjetovalo postavljanje ne sendvič već jednostranog putokaza na križanju Dioklecijanove ulice te uz jugoistočni ugao (do maksimum 10 cm udaljenosti) objekta ex knjižare Naprijeda na Poljani kraljice Jelene.
Sve uz uvjet da nije dozvoljeno zabužavanje putokaza bilo na zgrade bilo u kamene ploče ulica. – kazao nam je v.d. pročelnika, Damir Babić.
Ističe da objavljeni članak smatra aktivističkim angažmanom, a ne objektivnim novinarskim uratkom.
– Moram još jednom upozoriti da to nisu reklame kako se stalno navodi. Koncesionar je u više navrata tražio pomoć ili suradnju konzervatora s molbom da pomognu u definiranju uvjeta ili načina postavljanja putokaza.
Valja napomenuti da je oznaka javnog gradskog WC-a bila i na maloj smeđoj putokaznoj signalizaciji koja se nalazi u gradskoj jezgri te zbog nikakve uočljivosti efekt korištenja javnog gradskog WC-a u Nepotovoj ulici je bio sljedeći: WC prazan! Nitko ne zna da i postoji. Turisti nezadovoljni, a stara gradska jezgra zaudara amonijakom. Napominjem da je odobrenje komunale koja se u članku ističe rezultat: 1) natječaja, 2) odluke Gradskog vijeća, 3) ugovora Grada i koncesionara – zaključuje Babić.
