Na današnji dan, 29. rujna 1991. godine, admiral Jugoslavenske ratne mornarice Vladimir Barović počinio je samoubojstvo na Visu. U jeku agresije na Hrvatsku odbio je sudjelovati u napadima na hrvatske obalne gradove, smatrajući takvo djelovanje protivnim vlastitom poimanju vojničke i crnogorske časti.
Barović je u to vrijeme bio visoki časnik JRM-a, a nekoliko mjeseci ranije obnašao je zapovjednu dužnost na području Istre. Nakon dolaska na Vis suočio se s naredbama i djelovanjem vojnog vrha s kojima se nije slagao.
U oproštajnom pismu objasnio je razloge svoje odluke. Protivio se napadima JNA i crnogorskih rezervista na Hrvatsku te je smatrao da je takvo postupanje nespojivo s tradicionalnim crnogorskim shvaćanjem časti.
Život je okončao u 52. godini, u vrijeme kada se rat u Hrvatskoj ubrzano širio, a JNA sve otvorenije uključivala u sukob na strani srpskih snaga.
Odbio sudjelovati u napadima na Hrvatsku
Barovićev postupak dobio je dodatnu težinu u mjesecima koji su uslijedili, osobito nakon napada na Dubrovnik, u kojima su uz snage JNA sudjelovali i rezervisti iz Crne Gore.
Dok su hrvatski gradovi bili izloženi napadima, Barović je zauzeo potpuno drukčiji stav: odbijao je prihvatiti da vojnička dužnost podrazumijeva napad na civile i gradove čiji mu stanovnici ništa nisu skrivili.
Pokopan je u Herceg Novom.
Njegov čin poslije je postao jedan od najpoznatijih primjera protivljenja agresiji na Hrvatsku unutar same JNA. Crnogorski književnik Momir M. Marković 1996. godine opisao ga je riječima:
„Jedini metak u ovom ratu ispaljen na koji Crna Gora može biti ponosna jest onaj admirala Vladimira Barovića, komandanta JRM-a.“
Marković je pritom istaknuo da Baroviću njegovo shvaćanje časti nije dopuštalo izdati zapovijed za bombardiranje dalmatinskih gradova i naselja.