U vremenu kada se svadbe sve češće sele u moderne dvorane i kada se između crkve i restorana najčešće putuje automobilima, iz Biska nam stiže prizor koji je mnoge podsjetio na neka druga vremena.
Svatovi Ivane i Zvone dio svadbenog slavlja prošli su – pješice.
Sunčana cesta kroz mjesto nakratko se pretvorila u veliku svadbenu povorku. Uzvanici u svečanoj odjeći, hrvatske zastave, pjesma, smijeh i dobro raspoloženje stvorili su prizor kakav se nekada mnogo češće mogao vidjeti po dalmatinskim selima.
Doček uz cestu, čašu i dobre želje
A putem ih je čekao i poseban doček.
Uz cestu je postavljen stol s pićem i okrjepom, a domaćini su mladence i njihove goste dočekali onako kako su, kažu, činili i njihovi stari – otvorenih vrata, s osmijehom i podignutom čašom.
„Dočekali smo svatove naše Ivane i Zvone onako kako su to radili naši stari – pješke, s osmijehom i uz zdravicu za dug i sretan život. Neka vam je blagoslovljeno, dragi naši mladenci!“, poručili suJelena i Ante Vuković.
Fotografije najbolje prenose atmosferu. U jednom trenutku cesta je bila ispunjena svatovima, zastave su se zavijorile iznad povorke, a mladenci su kroz mjesto prolazili okruženi obitelji, prijateljima i sumještanima.
„Srce je puno kad se spoje mladost i naši stari običaji“
Za domaćine Jelenu i Antu Vukovića nije to bio samo još jedan svadbeni doček.
Bio je to način da se barem na nekoliko trenutaka oživi običaj koji je generacijama bio dio života dalmatinskih sela.
„Srce je puno kad se spoje mladost i naši stari običaji. Korak po korak, pješke kroz naše Bisko, stigli su nam dragi svatovi. Dočekali smo Ivanu i Zvonu s ljubavlju i podignutom čašom, onako kako su nas učili naši stari. Neka vam zajednički put bude blagoslovljen i sretan!“, stoji u poruci uz fotografije.
Običaji žive dok ih netko nastavlja
I upravo je u tome možda najljepši dio cijele priče.
Običaji ne moraju ostati samo na starim fotografijama i u pričama baka i djedova. Dok god postoji netko tko će postaviti stol uz cestu, natočiti čašu za bukliju i dočekati svatove koji kroz svoje mjesto prolaze pješice – oni i dalje žive.
A Ivana i Zvone tako su na početku zajedničkog života dobili uspomenu kakvu je teško režirati: cijelo mjesto, sunčan dan, svatove na cesti i dobre želje ljudi koji su ih čekali na njihovom putu.
Sretno mladencima!