Devet posto djece u Zagrebu ima klinički značajne simptome anksioznosti i depresivnosti ili jedno i drugo, a 14 posto ima klinički značajne simptome iz okvira PTSP-a, pokazalo je istraživanje Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, rekla je prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, ravnateljica Poliklinike, u emisiji Studio 4.
- Kada kažem klinički značajne, to znači da su na razini dijagnoze. Ako uzmemo da u Zagrebu ima 90.000 djece, ovim smo istraživanjem obuhvatili četvrtinu uzorka koji je reprezentativan i možemo reći da se rezultati odnose na svu srednjoškolsku, odnosno osnovnoškolsku djecu, rekla je.
Ističe da više od 50 posto djece ima smetnje u koncentraciji, što je važno da znaju nastavnici sada kada počinje škola. Više od 50 posto djece ima osjećaj praznine i tuge, više od polovine ih strahuje za zdravlje svoje obitelji i strah ih je ostati samo.
Kaže da se primjećuje povećan broj dolazaka u Polikliniku te telefonskih poziva.
- Radili smo puno i online kada je bio lockdown. Djeca su imala separacijske tegobe, bojala su se ostati sama, spavati sama, zabilježen je porast autodestruktivnog ponašanja, rekla je Buljan Flander.
Dodaje kako je bit ovog istraživanja, među ostalim, i da pokaže da je potrebno više stručnjaka za mentalni rad kako bi roditelj koji dođe s djetetom u potrebi dobio odmah pomoć, a ne da mora čekati mjesecima.
- I prije pandemije u svijetu je suicid bio drugi uzrok smrtnosti kod djece nakon nesreća. Svjetska pedijatrijska asocijacija ove je godine mentalno zdravlje djece stavila kao prioritet u akcijskom planu, rekla je te dodala kako je to nešto što i nama treba biti prioritet, a da bi nam bio prioritet, moramo imati stručnjake kojima će se roditelji javiti.
Buljan Flander smatra kako bi se trebalo početi raditi na prevenciji i da, kao što postoje preventivni pregledi vida djece, trebaju postojati preventivni pregledi mentalnog zdravlja. Kako kaže, nekada su se oni provodili.
- Prema podacima MUP-a kršenje prava djeteta, znači zlostavljanje, je povećano preko 30 posto, a seksualno zlostavljanje djece u pandemiji je povećano preko 60 posto. O tome se treba voditi računa, zato što je toj djeci potrebna pomoć odmah, istaknula je.
- O svemu tome djeca ne smiju ili ne znaju govoriti i mi moramo biti njihov glas. Ako šutimo, a imamo saznanja, mi smo sudionici zločina. Mi odrasli smo ti koji moramo reagirati i pružiti zaštitu toj djeci, govori.
Osvrnula se i na školsku godinu u pandemiji i poručila roditeljima i nastavnicima kako se ne smije forsirati samo uspjeh te da se treba shvatiti da je djeci teško, imaju smetnje koncentracije, strah od neuspjeha. Kako kaže, treba se fokusirati na to da djeca usvoje neke važne navike kao što su solidarnost, pomaganje drugima i to je nešto što su djeca dobila u pandemiji, a što je vrlo vrijedno za njih.