Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, odnosno Uprava za zaštitu kulturne baštine, ovih je dana donijelo rješenje kojim se potvrđuje da govori milnarskoga područja imaju svojstvo nematerijalnoga kulturnoga dobra. Pod time se misli na mjesne govore Milne, Ložišća i Bobovišća – dakle, govore pojedinih naselja koji su danas u sastavu Općine Milna.
Centar za kulturu Milna prošle je godine pokrenuo postupak da se mjesni govori s milnarskoga područja zaštite i uvrste u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, a na inicijativu i znanstvenu pomoć dr. sc. Filipa Galovića, hrvatskoga filologa/dijelektologa.
U kratkome nam je razgovoru dr. sc. Filip Galović, profesor s Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta u Zagrebu, gdje predaje jezične i druge predmete, kazao da je veoma važno što je Ministarstvo kulture prepoznalo vrijednost i bogatstvo mjesnih govora Milne, Ložišća i Bobovišća. Naime, svi su ovi govori specifični na svoj način. Riječ je o govorima koji su čakavski te pripadaju južnočakavskomu dijalektu. Govor je Milne ponajviše osobit po fenomenu cakavizma, koji je svojstven i govorima Supetra i Sutivana, no ondje se danas zadržao u znatno manjem razmjeru (stariji Milnarani govore covik, cisto, cuvat, dakle nema glasa /č/; s druge strane, stariji govornici i danas imaju umekšane glasove /š/ i /ž/, primjerice šuša, požanjot, šparanjat i sl.), ali taj govor sadrži i druge bitne dijalektološke značajke. Govori Ložišća i Bobovišća jesu arhaičniji govori, posebice u pogledu akcenta, te čuvaju brojne čakavske osobine koje su nestale u drugim čakavskim govorima. Dr. sc. Filip Galović ističe da su danas ovi govori ugroženi s brojnih strana i već su u njima (posebice kod mlađega, pa i srednjega naraštaja) registrirane promjene kojima su različiti uzroci – nov i moderan način života, migracije, depopulacija, utjecaj splitskoga govora, utjecaj govora medija, utjecaj standardnoga jezika i niza drugih čimbenika – stoga prvo valja razviti svijest o značaju mjesnih govora ovih prostora i osnažiti njihov ugled te na razne načine krenuti u njihovo njegovanje i održavanje.
Ovaj čin zaštite od Ministarstva kulture ne znači samo priznanje, već i obvezu, pa su nositelji dobra dužni provoditi određene mjere zaštite ovih govora na razne načine, kako stoji u naputku Ministarstva kulture, odnosno lokalna i šira zajednica moraju učiniti sve moguće da se njeguje, očuva i prenosi jezično blago milnarskoga područja. Uvjereni smo da će se udruge koje djeluju na milnarskome prostoru, ali i svaki pojedini “fetivi” Milnaranin, Ložišćanin i Bobovišćanin zapitati o vrijednosti svojega mjesnoga govora te na razne načine pripomoći u njegovanju i očuvanju ovoga zaista dragocjenoga blaga.
Mjesni su govori, kako kaže profesor Galović, neraskidivim dijelom hrvatske kulture i identiteta, stoga je važno o njima skrbiti te osvijestiti da su neprocjenjiva vrijednost koju je potrebito očuvati i prenijeti na mlađe generacije jer se kroz njih prenosi tradicija, običaji i brojni drugi vidovi nematerijalne kulturne baštine.
