Kada je prije pola godine u medijima izašlo kako se “balotaško igralište na Turskoj kuli u Splitu pretvorilo u mjesto gdje se skupine mladih, ali i starijih naših sugrađana nesmetano druže”, ne pridržavajući se epidemioloških mjera, stvari su se na kultnom splitskom okupljalištu ipak popravile.

Nema koncerata, sporta, sadržaja

Barem što se tiče “nesmetanog okupljanja”. Jer balotavanja više nema, ali nema ni drugih sadržaja, čije su organiziranja u više navrata najavljivale iz gradske uprave. No,  u Banovini su takve stvari, poput organizacije koncerata, te lakših sportskih događaja, kako kažu upućeni, prekinute zbog korone, ali je Turska kula barem čistija nego prije.

Podsjetimo, Turska kula je omanji brežuljak  na području Glavičine, nadmorske visine 53 metra. Na tom mjestu u prošlosti je stajala protuturska obrambena kula. Dakle, odatle i ime ovom poznatom splitskom lokalitetu.

Izvorno je Turska kula bio jedan drugi brežuljak do ovog brježuljka koji danas nosi to ime, ali je taj prvotni brježuljak nestao eksploatiranjem. Od kada je suvremeni Split izgrađen, Turska kula je pamtila i bolje, ali i dosta lošije dane – od velike priče kako će se ‘konačno urediti’, ostala je samo priča.

Kako stvari sada tamo izgledaju, otišli smo vidjeti u petak popodne. I imali što vidjeti. Turska kula sada je, još više nego prije, postala šetalište pasa, koje u šetnju vode njihovi vlasnici ili udomitelji.

Gordan Tešić, 43-godišnjak s Lovreta, u šetnju je poveo Kimba, staforskog terijera. Odmah, na prvu se vidi da je dresiran, pitom, a nikakvi krvoločni pas.



‘Kimbo je odličan stafordski terijer’

–  Ne samo šta je dobar nego je Kimbo, jednom rječju – odličan. Imam ga četiri godine. Gazda  je, ne samo da ga je dresirao, nego je živio s njim. Kako je, međutim, završio u zatvoru, a ja sam često bio kod njegovih roditelja, onda me je oKimbo odredio kao vođu njegovog čopora, Stalno je išao za mnom i sa mnom, i sada je stalno uz mene – priča nam Gordan Tešić, rođeni Splićanin, zakleti hajdukovac, porijeklom iz Bosne.

– Meni je ćaća ovdje došao iz Bosne kada se gradio Split, upoznao Listešicu s Klisa, moju mamu, koja se spustila raditi u grad. Ovdje joj je živio otac u škverskoj zgradi, škver  mu je dao posao, svi muški članovi obitelji su radili u škveru.. I ja sam jedno vrime radio u škveru – priča Gordan Tešić. Te dodaje:

– Kimbo me tako brzo zavolio, a i ja sam njega… Turska kula je idealna za šetnju pasa, s jedna strane pogleda na Splitov stadion, desno kad gledate prema zapadu je škver, a onda dolje, zapadno, Poljud i Hajdukov stadion. Di ćeš lipše?

Mene možeš jedino vidjeti u Hajdukovim majicama, netko nosi Nike, netko Reebok, netko Adidas, ali ja samo Hajdukove majice. Pitam ja neke momke –’Je li Ti znaš tog Nikea? Ne znaš? E, ali ja znam Hajduk, za njega živim, i on mi je nešto najveće’. Iznad svega Hajduk. Sanjam taj dan kad će ti momci, entuzijasti, koji su krenuli kontra prodavača krafni i magle u Hajdukovoj upravi, napokon početi voditi naš voljeni klub kako treba – zaneseno će Gordan Tešić.

‘Vidite Marjan, gdje je potkornjak?

Što kažete za Tursku kulu? Priča se, sredit ćemo je, napravit ćemo ovo i ono, a nije ništa napravljeno?

– Ovo bi trebalo još samo malo bolje počistiti i poravnati, napraviti neke tematske parkove. Na poligonu u podnožju Turske kule, mi smo učili voziti bicikle, to nam je bio doživljaj. A čime se današnja djeca igraju, što uče voziti? Pa, jasno, uče voziti motocikle i auta na računalima – kaže Tešić, te dodaje:

– Bojim se da moćnici i Tursku kulu žele urbanizirati,  te ovdje napraviti zgrade, jer je ovo strateški položaj. Dogodit će se to prije ili kasnije, plašim se, ako se Splićani ne pobune.

Pitate me što snimiti na Turskoj kuli? Imate koprive, drače i kamenčića. Ovdje je lipo doći sa psom i baš guštat, po ovakvom lipom vrimenu. Jer, nema nikakvih sadržaja za djecu, jedino je nama odraslima preostalo ovdje štetati pse i tako guštati.

Uostalom, vidjeli ste šta su napravili od Marjana, potkornjak je kao sve zauzeo, a sada ga, kao, više nema. Ma, strpali su se milijuni u džepove s tom pričom, a uz nas, naivni narod, to je sve prošlo. S konačnim ciljem – da se cijeli Marjan jednog dana pretvori u građevinsko zemljište – za kraj će Gordan Tešić.

U blitini susrećemo i Sinišu sa Skalica koji je ovdje prije također često šetao psa, imao je Dalmatinera.

– Ovdje sam tada znao svratiti tjedno  četiri, pet puta, sada dođem jedan put, jer ovo je idealno mjesto za opuštanje. Što će biti s Turskom kulom? Ma, ne zanima me nikakva priča, samo mi je bitno da bude čista. Malo pomalo je zaista postala čistija, ima manje ovih nastranih kojih se ovdje, na Turskoj kuli, prije znalo sresti – kaže Siniša.

Obilazeći Tursku kulu, srećemo sredovječnog muškarca, koji vodi 10-godišnjeg mješanca Bubija, doveo ga iz azila s godinu dana.  Taman mu je čistio dlaku četkom.

–  Ovdje ima dosta puteva, dolje, gore, lijevo, desno, imate dosta staza kojima se možete dobro prošetati, kao ja s Bubijem, koji je uistinu dobar i poslušan pas. Tursku kulu zaista treba sačuvati – kaže nam za kraj Bubijev vlasnik.


Moja reakcija na članak je...
Vau
0
Haha
0
Hagić
0
Hmmm
0
Plač
0
Grrr
0
Molim?
0

Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime