Visoki standardi smještajnih jedinica očekivani su dio turističke ponude no sve veća razlika među privatnim iznajmljivačima stvara se upravo u onome što se ne može svesti na broj kvadrata, veličinu bazena ili opremljenost objekta. Oznaka Local Host zamišljena je kao svojevrsni putokaz prema domaćinima koji gostu mogu ponuditi autentično iskustvo kraja u kojem boravi, približiti mu lokalne običaje, ljude, gastronomiju i način života, ali i pružiti osobniji pristup od onoga koji se može unaprijed standardizirati.
Takvi domaćini svoju ulogu ne vide samo u predaji ključeva i osiguravanju kvalitetnog smještaja, nego i u tome da gostu, ako to želi, otvore vrata destinacije koju poznaju iz vlastitog svakodnevnog života.
Tako barem na turizam danas gleda Petar Kalajžić, prošlogodišnji najbolji domaćin Splitsko-dalmatinske županije, koji se i ove godine ponovno prijavio za isto priznanje, uvjeren da se kvaliteta domaćinstva ne dokazuje jednom nagradom, nego svakim novim gostom koji dođe na njegova vrata.
“Lijepa kuća, bazen, čistoća i opremljenost danas su osnovni standard. To više nije nešto čime se možete posebno izdvojiti. Gost danas traži razlog zbog kojeg će zapamtiti baš taj odmor. Želi autentičnost, mir, lokalnu hranu, prirodu, priču i osjećaj kako nekoliko dana nije samo turist nego dio mjesta u kojem boravi. Mislim kako upravo tu leži velika prilika Dalmatinske zagore. Ne trebamo pokušavati postati druga verzija obale. Naša vrijednost je upravo u onome što već imamo - prostoru, miru, prirodi, ljudima, hrani, tradiciji i načinu života koji još nije potpuno podređen turizmu.
Dobar domaćin treba gostu pomoći da to otkrije” objašnjava nam Petar.
Razlog zbog kojeg će netko pamtiti odmor, smatra Petar, da vrlo često nema mnogo veze sa samim objektom koji je rezervirao, jer nekome će najvažnije iskustvo biti domaća hrana, nekome Cetina, nekome vožnja kroz Dalmatinsku zagoru i razgovor s ljudima koji ondje žive, dok će netko kao najveći luksuz doživjeti činjenicu da nekoliko sati ne mora ništa planirati niti igdje žuriti. Shvativši to, odlučio se da svakom gostu pruži personalizirano iskustvo jer činjenica je da isti popis preporuka nema smisla za svakog gosta.
Način na koji pristupa gostima Petar je tijekom godina mijenjao, pa danas smatra da nema previše smisla svakome tko stigne u njegov smještaj ponuditi isti popis restorana, izleta i atrakcija koje bi ionako mogao pronaći nakon nekoliko minuta pretraživanja interneta.
Prije svega pokušava saznati tko mu je došao, jer obitelj s djecom neće zanimati iste stvari kao par koji želi nekoliko dana mira, jednako kao što gost zainteresiran za gastronomiju neće imati isti plan odmora kao netko tko želi što više vremena provesti u prirodi ili obilazeći destinaciju.
“Ne želim gostu samo nabrojiti deset atrakcija koje može pronaći na internetu, nego prvo saznati što njega zanima. Obitelj s djecom, par koji želi mir, ljudi koji vole gastronomiju ili aktivan odmor ne trebaju iste preporuke, zbog čega mislim da su personalizacija i prilagodba gostu ključ uspješnog turizma u budućnosti” kaže Petar.
U takvom pristupu možda najbolje vidi razlika između pukog iznajmljivanja kuće i domaćinstva u pravom smislu riječi, jer smještaj gostu osigurava mjesto na kojem će spavati, dok mu domaćin može pomoći da upozna prostor u kojem je odlučio provesti nekoliko dana.
Petar zbog toga sve više pokušava vlastiti kraj gledati očima ljudi koji ga prvi put vide, a upravo su mu gosti tijekom godina pokazali koliko stvari koje lokalni čovjek više gotovo i ne primjećuje nekome tko dolazi iz potpuno drugačijeg okruženja mogu biti jedan od najvrjednijih dijelova putovanja.
Posebno pamti gosta iz Nizozemske koji mu je rekao kako je dva dana jednostavno sjedio na terasi i gledao prema Biokovu, što je Petru bilo zanimljivo upravo zato što isti taj pogled vidi gotovo svakoga jutra i zbog svakodnevice ga više ni ne doživljava na isti način.
Slično je i s tišinom, prostorom, mirisima ljeta ili zvukovima prirode koji ljudima koji ovdje žive predstavljaju svakodnevicu, dok gostu koji stiže iz višemilijunskog europskog grada pola sata provedeno u miru može postati jedan od najdražih trenutaka cijelog odmora.
Kada ga pitamo što bi pokazao nekome tko prvi put dolazi u njegov kraj, ne bira tri najveće turističke atrakcije, nego tri iskustva kroz koja se, kako kaže, Zagora može puno bolje razumjeti.
Prvo bi gosta odveo do rijeke Cetine, bez koje je teško razumjeti prirodu i krajolik ovog dijela Dalmacije, nakon čega bi mu preporučio iskustvo povezano s domaćom hranom i lokalnim ljudima, odnosno odlazak nekome tko vlastitu hranu proizvodi, sjedenje za istim stolom i upoznavanje priče koja stoji iza onoga što se jede.
Treći dio takvog upoznavanja Zagore bio bi nešto što se u klasičnim turističkim itinerarima rijetko nalazi, a to je vrijeme tijekom kojeg gost nema nikakav unaprijed određen plan.
“Ostavio bih mu malo vremena da ne radi ništa, da navečer sjedne, sluša cvrčke, gleda zvijezde i nema plan za sljedeća dva sata, jer nekome tko dolazi iz velikog europskog grada upravo to može biti veći doživljaj od bilo koje atrakcije“ objašnjava Petar.
Takav način odmora sve češće biraju ljudi koji su tijekom godine izloženi gužvi, prometu, ekranima, rokovima i stalnoj dostupnosti, pa tijekom godišnjeg odmora ne žele samo preseliti isti tempo života u drugu destinaciju, nego traže prostor, privatnost, prirodu i mogućnost da sami određuju ritam vlastitog dana.
Dalmatinska zagora u tome ima zanimljivu prednost jer su more, Split i poznate turističke lokacije dovoljno blizu za jednodnevni izlet, dok se gost nakon obilaska može vratiti u sasvim drukčije okruženje u kojem nema istog intenziteta gužve.
“Mislim da budućnost Zagore nije u masovnosti, jer je naša prednost upravo u tome što gostu možemo ponuditi ono čega je danas sve manje, a to su prostor, vrijeme i mir” smatra Petar.
Osobni pristup ne znači biti gostu za vratom cijeli dan
Ideja personaliziranog domaćinstva ponekad se pogrešno može protumačiti kao potreba da domaćin gosta neprestano zabavlja, vodi i savjetuje, no Petar smatra da je jedna od važnijih vještina koju domaćin stječe iskustvom upravo sposobnost prepoznati kada ga gost treba, a kada mu treba omogućiti da jednostavno bude sam.
Neki ljudi žele razgovarati s domaćinom, upoznati lokalni život, dobiti njegove preporuke i kroz njega doći do ljudi i mjesta koja sami vjerojatno ne bi pronašli, dok drugi žele preuzeti ključ, ugasiti telefon i sedam dana provesti u miru sa svojom obitelji, pri čemu su oba načina odmora potpuno legitimna.
“Gostoprimstvo ne znači da gostu morate biti za vratom 24 sata dnevno. Moj je princip da gost mora znati da sam dostupan ako me treba, ali ne smije osjećati da mora provoditi vrijeme sa mnom zato što sam ja domaćin, jer je nekada najbolja usluga upravo to da čovjeka ostavite na miru” kaže.
Osobni pristup koji naglašavamo nalazi među vrijednostima oznake Local Host, kojom se želi istaknuti domaćine koji gostu, uz kvalitetan smještaj, mogu ponuditi neposredan odnos, poznavanje vlastitog kraja, lokalnih običaja i ljudi te iskustvo destinacije koje se ne svodi samo na boravak unutar četiri zida.
Pritom ideja nije da svaki Local Host u Hrvatskoj nudi isti tip iskustva jer je smisao upravo u tome da gost kroz domaćina upozna ono što određeni kraj čini posebnim, bez obzira na to boravi li u Dalmatinskoj zagori, na otoku, u Istri, Slavoniji, Međimurju ili nekom drugom dijelu Hrvatske.
“Princip može biti isti, ali sadržaj ne smije biti isti i upravo je u tome ljepota. Dobar domaćin u Istri gostu će pokazati svoju Istru, Slavonac svoju Slavoniju, otočanin svoj otok, a ja svoju Zagoru. Ne trebamo svi nuditi iste proizvode i ista iskustva, nego upravo suprotno, trebamo biti što različitiji” smatra Petar.
Kad gost troši lokalno, od turizma ne živi samo iznajmljivač
Važan dio njegova pristupa gostima odnosi se i na lokalnu zajednicu, jer ih redovito usmjerava prema restoranima, OPG-ovima, malim proizvođačima, pekarama, mesnicama i drugim lokalnim poduzetnicima za koje osobno smatra da vrijede preporuke.
Održivost turizma zbog toga ne promatra isključivo kroz ekološke navike poput štednje vode ili razvrstavanja otpada, nego i kroz pitanje koliko novca koji gost potroši tijekom odmora ostaje u zajednici u kojoj boravi.
Svaki gost tijekom svog boravka negdje jede, kupuje, odlazi na izlete i traži dodatna iskustva, pa domaćin svojim preporukama može izravno utjecati na to hoće li od turizma korist imati samo vlasnik smještaja ili će dio tog prihoda završiti kod ljudi koji u istom kraju proizvode hranu, vode restoran, nude neku uslugu ili razvijaju vlastiti mali posao.
“Preporuka domaćina ima posebnu težinu i upravo zato gosta nikada ne šaljem tamo gdje ni sam ne bih otišao. Ako svi u tom lancu napravimo svoj dio posla dobro, gost dobiva bolje iskustvo, lokalni čovjek dobiva posao, a destinacija gosta koji će je dalje preporučiti” kaže Petar.
Prošle je godine osvojio titulu Najboljeg domaćina Splitsko-dalmatinske županije, a ove se godine ponovno prijavio, ne zato što prošlogodišnje priznanje želi ponoviti pod svaku cijenu, nego zato što ga doživljava kao obvezu da standard zbog kojeg ga je dobio nastavi održavati i podizati.
Kako kaže, nagradu se može osvojiti jednom, ali gost koji dolazi danas ne zanima se pretjerano za to kakav je domaćin bio prošlog ljeta, nego očekuje da isti standard dobije upravo u trenutku svog dolaska.
Možda se upravo u tome najbolje krije i odgovor na pitanje što jednog iznajmljivača pretvara u domaćina, jer skuplji namještaj, veći televizor, bolji madrac ili još atraktivniji bazen uvijek se mogu kupiti, dok se odnos prema čovjeku koji je došao provesti nekoliko dana u vašem domu ipak gradi na nečem drugom.
“Gost se možda neće sjećati kakve su bile pločice u bazenu ili koji je televizor bio u dnevnom boravku, ali jako dugo će se sjećati kako se kod vas osjećao” zaključuje naš lokalni domaćin Petar.
Više informacija o oznaci Local Host i domaćinima koji nude autentičan doživljaj Hrvatske dostupno je na službenoj stranici Hrvatske turističke zajednice.
