Barcelona posljednjih godina mijenja način na koji uređuje svoje ulice. Asfalt i beton na pojedinim lokacijama ustupaju mjesto zemlji, zelenilu i propusnim površinama, a iza svega stoji vrlo konkretan cilj – prilagoditi grad sve izraženijim ekstremnim pljuskovima i ljetnim vrućinama.
Riječ je o konceptu takozvanog „grada spužve“. Umjesto tradicionalnog pristupa prema kojem kišnicu treba što brže odvesti u kanalizaciju, novi sustav pokušava što veći dio vode zadržati tamo gdje je pala.
Kad asfalt postane problem
Problem velikih gradova jednostavan je: asfalt, beton i druge nepropusne površine ne dopuštaju vodi da prodre u tlo.
Tijekom snažnog pljuska ogromne količine vode zato u kratkom vremenu završavaju na ulicama i u kanalizacijskom sustavu. Barcelona pokušava dio tog problema riješiti sustavima održive urbane odvodnje, poznatima kao SUDS.
Oni uključuju propusne površine, zelene pojaseve, vegetacijske zone i druge elemente koji prihvaćaju kišnicu, usporavaju njezino otjecanje i omogućuju postupno upijanje u tlo. To istodobno smanjuje opterećenje kanalizacije i rizik od urbanih poplava.
Više od 100 „urbanih spužvi“
Barcelona već ima takve sustave na 104 lokacije, ukupne površine oko 17,3 hektara. Od 2019. njihova je površina povećana približno tri i pol puta.
Tijekom 2025. preko tih je sustava obrađeno oko 370 milijuna litara kišnice, prema podacima objavljenima uz novi gradski program.
Barcelona sada dodatno povećava ulaganja. Za održavanje sustava održive odvodnje predviđeno je oko 10,2 milijuna eura tijekom tri godine, odnosno približno 3,4 milijuna eura godišnje.
Manje asfalta znači i manje vrućine
No voda nije jedini razlog.
Asfaltirane i betonirane površine tijekom sunčanih ljetnih dana snažno se zagrijavaju i pridonose poznatom efektu urbanog toplinskog otoka. Više zemlje i vegetacije može pomoći u ublažavanju ekstremnih temperatura, dok stabla istodobno stvaraju hlad i povećavaju isparavanje vode.
Zbog toga Barcelona svoju prilagodbu klimatskim promjenama povezuje s povećanjem zelenih površina, stvaranjem hlada i korištenjem materijala koji manje zagrijavaju gradski prostor.
Asfalt, naravno, neće nestati
To ne znači da Barcelona planira ukloniti asfalt sa svojih prometnica.
Radi se o ciljanom uklanjanju dijela nepropusnih površina ondje gdje je to moguće te njihovoj zamjeni zemljom, vegetacijom ili propusnim materijalima.
Službene gradske smjernice pritom uzimaju u obzir vrstu tla, podzemne vode, nagib, okolne građevine i postojeću podzemnu infrastrukturu.
Promjena je, međutim, zanimljiva jer potpuno okreće desetljećima uobičajenu logiku razvoja gradova. Nekada je modernizacija gotovo automatski značila više asfalta i betona.
Barcelona sada na dijelu svojih ulica pokušava učiniti upravo suprotno: otvoriti tlo, vratiti zelenilo i dopustiti kiši da ponovno završi u zemlji, umjesto isključivo u kanalizaciji.