Iza naizgled običnog komada antičke keramike može se skrivati priča o cijelom gospodarstvu, proizvodnji hrane, radionicama i trgovačkim putovima koji su prije više od dvije i pol tisuće godina povezivali obale Sredozemlja. Upravo je takvu priču iz etruščanskih amfora uspio iščitati međunarodni istraživački tim na čijem se čelu nalazi Maja Miše, ugledna arheologinja iz Splita koja živi i radi u Londonu.
Miše je istraživačica na prestižnom UCL Institute of Archaeology pri University College London, a bavi se mediteranskom arheologijom, proizvodnjom keramike i primjenom prirodoznanstvenih metoda u proučavanju arheološkog materijala. Posebno istražuje tehnologiju keramike, podrijetlo predmeta i način na koji su se znanja, proizvodi i ljudi kretali Mediteranom.
Ovoga puta predmet istraživanja bio je Vulci, jedan od najvažnijih gradova drevnih Etruščana u današnjoj središnjoj Italiji.
Splićanka predvodila istraživanje
Studiju pod nazivom Technological variability in Etruscan amphora production at Vulci: Evidence from petrographic and compositional analysis potpisuju Maja Miše, Corinna Riva, profesorica arheologije središnjeg Mediterana na UCL-u, te Carlo Regoli iz Fondazione Vulci. Maja Miše vodila je istraživački projekt. Rad je objavljen u međunarodnom znanstvenom časopisu Journal of Archaeological Science: Reports.
Za Dalmaciju je njezino ime posebno zanimljivo. Miše je profesionalni put gradila od Splita preko europskih znanstvenih institucija do Londona. Radila je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu, potom na sveučilištima u Fribourgu i Cambridgeu, a danas istražuje na UCL-u. Njezin znanstveni interes i dalje je snažno povezan s Jadranom i Dalmacijom.
Na UCL-u, primjerice, istražuje keramičku proizvodnju i tehnološke promjene diljem antičkog Mediterana, s posebnim naglaskom na dalmatinski otočni prostor. Nedavno je sudjelovala i u istraživanjima helenističke keramike s Visa, dok je ranije proučavala podrijetlo i distribuciju amfora duž dalmatinske obale.
Njezin rad već je dobio i međunarodno priznanje: Society for Archaeological Sciences dodijelio je 2023. godine počasno priznanje radu Maje Miše i Patricka Quinna o transportnim amforama, trgovini i gospodarstvu na području Dalmacije, ocijenivši ga važnim doprinosom arheologiji regije i razdoblja, piše Etruscan Times.
Analizirali 48 ulomaka amfora
U novom istraživanju znanstvenici su analizirali 48 fragmenata etruščanskih transportnih amfora prikupljenih u dvije kampanje, 2021. i 2023. godine, te još 12 uzoraka materijala povezanih s keramičkim pećima.
Uzorci amfora dolazili su iz različitih dijelova područja Vulcija – iz nekropola, stambenih zona i područja povezanih s nekadašnjim obalnim pristaništima.
Problem je bio u tome što gusta vegetacija na području Vulcija znanstvenicima otežava izravno uzimanje uzoraka prirodnih nalazišta gline.
Tim je stoga pronašao drukčiji put.
Kao svojevrsni geološki i kemijski "otisak prsta" lokalne proizvodnje koristili su ostatke iz keramičkih peći, komade nastale prilikom pečenja te druge keramičke materijale pronađene uz pogon izvan drevnih gradskih zidina.
Kemija otkrila gdje su amfore nastale
Uslijedila je kombinacija petrografske analize keramike i metode ICP-MS, odnosno vrlo preciznog određivanja kemijskog sastava materijala.
I upravo su rezultati bili zanimljivi.
Istraživači su među amforama utvrdili dvije glavne skupine različitog sastava. Razlike su uključivale količine pojedinih kemijskih elemenata, vulkanskih čestica i drugih sastojaka glinene smjese.
Na prvi pogled moglo bi se zaključiti da su različite amfore stigle iz različitih krajeva Mediterana.
No analize su pokazale nešto drugo.
Kemijski i mineraloški sastav izrazito je dobro odgovarao lokalnom materijalu iz Vulcija.
Drugim riječima, mnoge od proučenih amfora nisu bile uvezene – izrađene su upravo na području Vulcija.
Nije postojala samo jedna "receptura"
Još je zanimljivija činjenica da tamošnji lončari nisu koristili jednu jedinstvenu smjesu ili potpuno standardiziran način proizvodnje.
Različite skupine amfora najvjerojatnije odražavaju postojanje više radionica, različitih majstorskih tradicija ili različitih načina pripreme gline unutar istoga proizvodnog područja.
To upućuje na razgranatu i vjerojatno decentraliziranu keramičku industriju.
Pritom se različite vrste amfora pojavljuju na istim nalazištima, što sugerira da su proizvodi različitih lokalnih radionica završavali unutar istih distribucijskih i trgovačkih mreža.
Vulci nije samo kupovao – Vulci je proizvodio
Otkriće je važno i zbog načina na koji arheolozi tradicionalno gledaju na Vulci.
Ovaj je etruščanski grad svjetski poznat po golemoj količini grčke keramike pronađene na njegovu području. Tisuće atičkih i korintskih posuda pronađenih u vulcijskim grobnicama završile su tijekom vremena u muzejima diljem svijeta.
Zbog toga je Vulci dugo promatran prije svega kao jedno od velikih etrurskih tržišta za grčke proizvode.
Nova analiza pokazuje drugu stranu priče.
Vulci nije samo uvozio. Vulci je proizvodio – i izvozio.
A transportna amfora za arheologa je mnogo više od posude.
Amfore su služile za prijevoz robe, prije svega proizvoda poput vina, ulja i drugih poljoprivrednih dobara. Utvrdi li se mjesto na kojem je amfora izrađena, dobiva se jedan od važnih tragova prema mjestu proizvodnje robe koju je prenosila te prema trgovačkim pravcima kojima se ta roba kretala.
Lokalna proizvodnja velikog broja transportnih amfora zato sugerira da je područje Vulcija imalo razvijenu gospodarsku infrastrukturu sposobnu povezati poljoprivrednu proizvodnju, proizvodnju ambalaže i trgovinu na veće udaljenosti.
Dio velike mediteranske priče
Grčke posude koje su stizale u Vulci i etruščanske amfore koje su iz Vulcija kretale prema drugim tržištima zato nisu dvije suprotne priče. Naprotiv.One govore o gradu koji je aktivno sudjelovao u velikoj gospodarskoj mreži Mediterana – primao je strane luksuzne proizvode, ali je istodobno imao vlastitu proizvodnju i robu namijenjenu trgovini, piše Etruscan Times.
A među znanstvenicima koji danas, gotovo tri tisućljeća poslije, rekonstruiraju tu mrežu nalazi se i Splićanka Maja Miše.
Njezin profesionalni put od Splita do jednog od vodećih svjetskih centara za arheološka istraživanja u Londonu pritom nije prekinuo vezu s Jadranom. Upravo su Dalmacija, njezini otoci, antička keramika i pomorske veze istočnog Jadrana s ostatkom Mediterana među važnim temama njezina znanstvenog rada.