Ante Renić: Ne smijemo dozvoliti da se zapuštene poljoprivredne površine pretvaraju u parcele za vile s bazenom

"U Toskani turizam nije osnovna grana nego poljoprivreda, broji godišnje oko 3 mil gostiju – otprilike i koliko cijela naša SD županija"

Treća točka 9. sjednice Županijske skupštine Splitsko-dalmatinske županije bila je analiza turističke sezone 2017. na području SDŽ i osnovne smjernice za pripremu turističke sezone.


Nakon uvodnog izlaganja Joška Stelle, direktora TZ SDŽ, govorio je Ante Renić iz stranke Pametno:

– Iako analiza turističke sezone dosta sliči na analizu sezone iz 2016. nije tragična kao ono izvješće mladih. Iz nje se da dosta toga iščitati, a meni najzanimljivije je smjer u kojem pokušavamo usmjeriti turizam. Dvije stvari su mi prilično zanimljive, a to su pokušaji i mjere da se sezona produlji i razvoj turizma u Zagori. Postoje tu problemi brendiranja Hrvatske kao cjelogodišnje destinacije i problemi porezne politike te nedostatka radne snage. Problematika je složena i ne tiče se samo turističkog sektora nego i financijskog, obrazovnog, uvoza radne snage i još dosta toga. O tome bi se mogla, a možda i trebala napraviti cijela jedna sjednica jer je turizam nama izuzetno važna gospodarska grana, ali kao i u većini stvari turizam nam se događa, a slabo upravljamo s nji

Ovdje bih se držao dvije spomenute teme, a to su produženje sezone i turizam u Zagori. Čini mi se da se na te dvije stvari gleda odvojeno, a one su prilično povezane. Obala nam je brendirana kao ljetna destinacija i zbog prekomjerne izgrađenosti i ne razvijanja sadržaja kao što su sportski i zdravstveni turizam teško će doći do produljenja sezone. Mjere koje su nabrojene u ovoj analizi su općenite postavke bez konkretnih smjernica, a i iste su iz analize 2016. tako da i to ukazuje da treba promijeniti pristup problematici iz općenito-birokratskog u konkretno-primjenjivi. Neki napori su napravljeni u smjeru širenja mreže biciklističkih staza, no tu se moraju napraviti veliki iskoraci u organiziranju velikih sportskih događanja, a moć takvih masovnih događanja vidimo na primjeru Ultre u Splitu. To naravno košta, ali se i višestruko vraća kroz gospodarstvo.

Imamo idealne uvjete da želju produženja sezone povežemo s ekspanzijom turizma u Zagori, koja nam se počela događati, ali još uvijek je na svom početku (2%) i imamo priliku usmjeriti je u pravom smjeru. Svjedoci smo što preizgrađenost obale i monokultura donosi lokalnom stanovništvu. Primjer makarske rivijere je više nego očit – takav pristup znači kratku sezonu, preizgrađenost naselja, uništavanje uvjeta da se ljudi bave i nekim drugim aktivnostima, pa svjedočimo propadanju generacija koje rade samo tri mjeseca godišnje. Šteta gospodarstvu je još i veća jer ljetni priliv sredstava prikriva nerazvijenost u svi ostalim gospodarskim sektorima.

Ovdje ću istaknuti primjer Toskane, ali ne u onom sladunjavom kontekstu u kojem trebamo biti mala Švicarska ili Toskana jer su one lijepe za vidjeti. Simbioza poljoprivrede i turizma u Toskani se nije dogodila slučajno. Ona je rezultat promišljanja i dobrih gospodarskih rješenja koje i mi lako možemo primijeniti u praksi.



Prije 30-40 godina Toskana je počela s razvojem agroturizma. Ali ono što čini veliku razliku naspram nas i drugih sličnih regija je što to rade vrlo promišljeno.
Takva seoska gospodarstva mogu primiti onoliki broj turista koliko obrađuju zemlje, a ne prema veličini kuće. Na prostorima na kojima se potiče agroturizam ne smiju se graditi klasični turistički objekti, njeguje se tradicionalni izgled kuća.

U isto vrijeme domaćinstva koja se tako bave agroturizmom oslobođena su poreza na nekretnine, a poljoprivredne poticaje primaju samo domaćinstva koja o toga žive, što znači najmanje 4 hektara ili 1000 maslina. Turistima se nude samo njihovi proizvodi koji se ne prodaju u trgovačkim lancima, nego u posebnim zadružnim dućanima kojima upravljaju domaći poljoprivredni konzorciji.



Rezultate promišljanja vidimo kod njih, a rezultate floskula i stihije kod nas jer ta Toskana u kojoj turizam nije osnovna grana nego poljoprivreda, broji godišnje oko 3 mil gostiju – otprilike i koliko cijela naša SD županija.

Znači, ne smijemo dozvoliti da se zapuštene poljoprivredne površine pretvaraju u parcele za vile s bazenom. Takav stihijski razvoj turizma dovest će opet do prenapučenosti i u isto vrijeme uništiti će mogućnost da se stanovništvo bavi bilo kojom drugom granom gospodarstva. Formula je jednostavna, ciljanim rasterećenjem poljoprivrede, što je puno bolje od bilo kakvih poticaja, i kontroliranim razvojem turizma kao popratne industrije dobit ćemo ono što svi želimo. Zaustavljanje iseljavanja, razvoj poljoprivrede na imanjima, kontrolirani održivi turizam, punu zaposlenost, najbolju našu hranu, vino, a samim time i zadovoljne ljude. Regije s ugodnim življenjem domaćeg stanovništva ugodne su i turistima.

Ovo su stvari koje ne može županija sama riješiti, ali moramo izaći iz takvih okvira, jer inače nećemo ništa postići. Imamo priliku vidjeti da se župan i nekoliko gradonačelnika preko javnosti obraćaju Vladi kako bi se ubrzali veliki projekti koji su vrlo značajni za našu županiju. Isto tako, županija može razviti plan agroturizma i upregnuti sve snage, pa i javnost, da se prihvati i provede na državnoj razini.

Apeliram na županiju da pokrene konkretne poteze u ovom smjeru jer imamo idealne preduvjete, ali moramo krenuti odmah u pravom smjeru jer to su dugotrajni procesi, a u suprotnom će nam se dogoditi bespovratna devastacija prostora.

Uvjeren sam da bi o ovakvim potezima sigurno imali političku suglasnost svih stranaka – kazao je Renić.

Moja reakcija na članak je...
Vau
0
Haha
0
Hagić
0
Hmmm
0
Plač
0
Grrr
0
Molim?
0