Uoči nadolazećeg kvalifikacijskog turnira za UEFA Ligu prvakinja u Sloveniji, kao i Media day s novom igračicom Anom Marijom Marković, ŽNK Hajduk organizirao se druženje s novinarima kao uvertiru za Europski put Bijelih. Sudionici su Media day bili glavni trener Damir, kapetanica Ana Bakalar te igračice Janja Čanjevac, Antonia Dulčić, Lana Kukavica, Ana Marija Marković, Paula Karmela Matković i Anja Prskalo.
Najveću je pozornost privukla 26-godišnja hrvatska reprezentativna napadačica Ana Maria Marković koja je prošli tjedan potpisala ugovor s Hajdukom.
Nogometni put započela je u mlađim uzrastima FC Züricha, da bi punu afirmaciju doživjela u dresu Grasshoppera. Njezine sjajne predstave, brzina i osjećaj za pogodak u švicarskom prvenstvu ubrzo su joj otvorile vrata hrvatske ženske nogometne reprezentacije za koju je debitirala 2021. godine. Nakon epizoda u Portugalu i SAD-u, dolazak u Split za nju predstavlja poseban i emotivan trenutak.
Koja je priča iza svega ovoga?
Pa jako velika priča. Kada sam dolazila u Hrvatsku, rekla sam samo Hajduk Split. Cijela mi obitelj navija za Hajduka, došla sam kući.
Može li bolje od Lige prvaka u dresu Hajduka?
Ne. Uvijek mi je bio cilj igrati u Ligi prvaka, samo korak po korak. Ne može mi ići bolje, baš sam spremna za sve.
Kako se nosite s popularnošću i kako kombinirate to s nogometom?
Nogomet mi je uvijek na prvom mjestu, igram od malih nogu, borim se. Imala sam veliku ozljedu, bitno mi je da sam jaka i da puno treniram. Što se tiče društvenih mreža – to mi je posao. Moram raditi kao i druge cure jer ne zarađujemo dosta novca da možemo igrati samo nogomet, nažalost. S društvenim sam mrežama počela i sada sam tu gdje jesam i to mi treba za živjeti. 100 % mi je nogomet bitniji od njega.
Gdje Vas trener vidi na terenu?
Morate to njega pitati, hahaha. Ja sam napadačica, igrala sam svugdje kao napadačica, ali vidjet ćemo gdje će me trener postaviti. Mislim da mi je brzina jedna od ključnih stvari, ali mislim da mogu puno donijeti u Hrvatsku. I ja još učim, moram puno učiti. Puno sam radila tehniku jer sam krenula u nogomet kada sam imala 13 godina, nisam uvijek trenirala tehniku. Mogu učiti o cura ovdje, vidjet ćemo koliko ću pomoći Hajduku.
Kako gledate na hrvatski nogomet? Branite naslov…
Imamo stvarno jako dobrih cura, stvarno. Treninzi su super, konkurencija je velika, trebaš tu moći rasti. Igrala sam u velikim ligama, u Portugalu, u Americi, ali ovdje će isto tako biti borba.
Kakav je ženski nogomet u Americi? Koja je razlika tamo i ovdje?
Zamislite ovo: sve što ste čuli od Amerike – istina je. Oni su puno u teretani, bili smo četiri puta tjedno u teretani, jaki su, brzi, imaju dobar šut i ne može se usporediti s Europom. S druge strane, mi znamo igrati nogomet. Oni dolaze s koledža, tamo su kao vojska, nemaju puno tehnike i ne znaju kako igrati. Ja sam im morala objašnjavati kako preskočiti linije i druge stvari, no fizički su stvarno jaki. Imaju jako dobre zračne duele.
Pričalo se da ste rođeni u Splitu? Odakle ste zapravo i kako je to krenulo?
Stvarno nemam pojma, na internetu piše svatko što hoće. Netko je bio i napisao da obožavam Cristiana Ronalda, da ga volim. Ja to nikada nisam rekla, samo sam rekla da mi je idol i to je to. Sve brzo ode viralno. On mi je kao nogometaš najbolji na svijetu, uvijek sam ga gledala. Nije mi lijep, nije mi nešto, samo je jako dobar nogometaš. Što se tiče podrijetla, rodila sam se u Zürichu, a baka, mama i cijela moja obitelj živi u Splitu. Svi s mamine strane su Hrvati, iz Kaštela, a očeva je strana iz Bosne.
Kako je koljeno?
Super je, imala sam predobru rehabilitaciju u Portugalu s trenerom, još uvijek radim s njim individualno da se nikada više to ne dogodi. Ne osjećam nikakve bolove, jaka sam.
Mislite li da možete svoje društvene mreže iskoristiti za promociju ženskog nogometa?
Borim se s tim svakodnevno, to mi je posao. Kada sam počela s društvenim mrežama, rekla sam si da ću to koristiti za ženski nogomet kako bih pomogla da nas se vidi. Nekada imaš negativne komentare, ali briga mene. Recite što god hoćete, ali ja ću uvijek širiti glas o ženskom nogometu.
Kako ste uopće krenuli u nogomet?
Trenirala sam gimnastiku 10 godina i bila sam uvijek sama, boriš se kao individualni sportaš, moraš sam sebe gledati i trenera. Bila sam tako mlada i preskočila sam puno kategorija jer sam bila dobra i onda sam bila sa starijima, a onda nisam više bila sretna u tom sportu. Sestra mi je od malena igrala nogomet, sa sedam godina, uvijek sam je gledala, bila je s momcima i svi su bili sretni jer je to ekipa, drugačije je kada si u njoj. Rekla sam da ću i ja probati ako ona može i ostala sam u nogometu.
Jeste li ikada osjetili ljubomoru na terenu od drugih cura?
Ne, nikada. Nisam nikad to osjetila jer ja nisam osoba koja njima nešto daje da budu ljubomorni, ista sam kao sve i uvijek ću biti. Sve što dobijem od brendova, podijelim.
Je li cilj vratiti se u reprezentaciju?
Da, 100 %. Godinu dana nisam bila, cilj mi je vratiti se, a sada se moram pokazati u Hajduku, to mi je najbitnije.
Koga ste iz Hajduka voljeli gledati?
Rakitić mi stoji u glavi jer je isto iz Švicarske i isto je igrao u Hajduka, velika je legenda. Nisam imala priliku upoznati ga, imala sam priliku na jednom događanju, no nisam otišla na to i tako ga nisam upoznala.
Koga biste još htjeli upoznati?
Nisam nikoga još upoznala, ali vidjela sam Livaju, sjedi tamo. Sramila sam se, prošla sam s curama i mahnula mu.
Osjećate li se kao da ste doma s obzirom da ste iz Splita i imate li neko mjesto kamo volite otići?
Osjećam se kao da sam kući, živim s bakom u kući, neću reći kojim.
Nećemo Vas tražiti…
Vi nećete, ali imala sam neke čudne stvari oko kuće… Volim se kupati na Čiovu, imam neke restorane u koje idem. Cure su mi rekle da idemo na najbolje krafne pa smo otišli i tamo. Moram upoznati te lokalne lokacije.
Je li bilo neugodnih iskustava kad ste već spomenuli stvari oko kuće?
Mislim da uvijek mogu s tim izići na kraj. Bila je situacija da sjedim s obitelji u restoranu i jedem, a netko me pita za fotografiju ili nešto tako. Uvijek kažem da pričekaju da pojedem, ali nije grozno, uvijek je. Imala sam jednom stalkera u reprezentaciji koji je dolazio na svake utakmice i donosio poklone, ali reprezentacija me stvarno zaštitila i uvijek su gledali da mi je dobro.
U stabilnoj ste vezi?
Jesam, ne tražim momke, hahaha.
Hoće li dečko doći živjeti ovdje?
Neće, traži klub i ne smijem ništa više reći.
Možda može u Hajduk?
Vidjet ćemo, ne znam. Voljela bih da živimo ovdje skupa, on obožava Split i Hrvatsku i hranu i ljude. Sve, sve.
Koje Vam je domaće jelo najdraže, kad smo već kod hrane?
To me svatko pita, ali livača moje bake, to je neka vrsta pite.