Na albanskoj obali Jadrana prije nekoliko dana otkriven je monumentalni spomenik kraljici Teuti, jednoj od najpoznatijih osoba ilirske povijesti. Gotovo devet metara visoka skulptura postavljena je na panoramskom vidikovcu iznad Shëngjina, na cestovnom pravcu Shëngjin – Velipojë, nasuprot području Rana e Hedhun.
Djelo je izradio albanski kipar Julian Muçollari, inicijativu je pokrenuo novinar Marin Mema, a projekt su, prema izvještajima albanskih medija, financirali Albanci iz dijaspore. Otkrivanju spomenika nazočili su predstavnici lokalnih vlasti, povjesničari, istraživači i građani.
„Simbol naše povijesti, identiteta i ponosa“
Način na koji je spomenik predstavljen u Albaniji zanimljiv je i zbog snažnog naglašavanja nacionalnog identiteta.
Gradonačelnik Lješa Pjerin Ndreu kazao je da se Teuta, okrenuta prema Jadranu, „vraća kao simbol naše povijesti, identiteta i ponosa“, dok je novinar Marin Mema izrazio nadu da će ovo biti tek prvi u nizu spomenika kojima će se, kako je rekao, čuvati „baština, kultura i nacionalni identitet“.
Albanski povjesničar Paulin Zefi poručio je kako se nada da će primjer biti slijediti i drugi albanski gradovi podizanjem spomenika drugim ilirskim kraljevima i kraljicama. Arheolog Neritan Ceka također je spomenik smjestio u kontekst očuvanja i prenošenja povijesne baštine.
Sama činjenica da se u tim izjavama Teutu povezuje s albanskim nacionalnim identitetom predstavlja, dakle, stav i interpretaciju sudionika otvaranja, a ne nešto što bi trebalo nekritički poistovjetiti s povijesnom činjenicom.
Hrvatski povjesničar: „Povijesne činjenice često se razilaze s modernim nacionalnim mitovima“
Na otvaranje spomenika osvrnuo se hrvatski povjesničar Ivan Pamić, koji je upravo tu razliku između antičke povijesti i suvremenih nacionalnih interpretacija stavio u središte svojeg komentara.
„Kraljica Teuta je uistinu jedan od najintrigantnijih likova antičke povijesti naših prostora, no povijesne činjenice često se razilaze s modernim nacionalnim mitovima“, napisao je Pamić.
On tvrdi da se političko težište kraljevstva kojim je Teuta vladala ne može jednostavno poistovjetiti s prostorom današnje Albanije. Prema njegovu tumačenju antičkih izvora, Teutu treba mnogo snažnije povezivati s istočnom obalom Jadrana, osobito prostorom današnje Crne Gore i južne Dalmacije.
Pamić posebno ističe Rizon, današnji Risan u Boki kotorskoj, za koji navodi da je mjesto s kojim je Teuta izravno povezana u antičkim izvorima. Također podsjeća na mirovni sporazum s Rimom iz 228. godine prije Krista i u tom kontekstu spominje Lisos, današnji Lješ.
Ni antički izvori nisu jednostavni
Dodatni oprez potreban je i zato što najveći dio detaljnog narativa o Teuti dolazi iz grčko-rimskih izvora.
U znanstvenom radu objavljenom u Vjesniku Arheološkog muzeja u Zagrebu povjesničarka Amela Bajrić analizira upravo Polibijev prikaz Teute i upozorava da je njegov opis oblikovan grčko-rimskim političkim i kulturnim pogledom na Ilire. Ujedno navodi da se prikazi Teute među antičkim piscima razlikuju – dok je kod Polibija, Diona Kasija i Flora uglavnom prikazana negativno, kod Apijana je slika drukčija.
Arheološka istraživanja Rizonta također su dodatno otvorila pitanja o političkoj organizaciji ilirskog prostora u 3. stoljeću prije Krista, pa suvremena historiografija ne počiva samo na jednostavnom preuzimanju antičkih pisanih izvora.
„Možda je sazrelo vrijeme da joj i mi odamo počast“
Pamić na kraju svojeg osvrta otvara i pitanje odnosa prostora današnje Hrvatske prema Teuti.
„Iako su prostori južne Dalmacije, Hercegovine i Crne Gore premreženi brojnim narodnim legendama o Teuti, od skrivenih blaga do utvrda s kojih je gledala more, poveznica s njezinim likom u našem se suvremenom identitetu s vremenom gotovo potpuno izgubila“, navodi.
S druge strane, smatra da je u Albaniji Teuta postala iznimno snažan simbol suvremenog odnosa prema ilirskoj baštini.
Njegova završna poruka je jasna:
„Možda je sazrelo vrijeme da i mi ovu moćnu ženu prihvatimo kao dio našeg identiteta i odamo joj počast podizanjem jednog spomenika.“
Bez obzira na različita tumačenja toga kome danas „pripada“ nasljeđe ljudi i država koje su postojale više od dvije tisuće godina prije nastanka suvremenih nacija, novi spomenik iznad albanske obale ponovno je otvorio staro i zanimljivo pitanje – koliko je kraljica Teuta zapravo prisutna u suvremenom identitetu istočnog Jadrana?