Zašto bi građani Hrvatske na svojim računima snosili financijski teret stotina milijuna litara vode koja zbog dotrajale infrastrukture iscuri u zemlju prije nego što uopće stigne do njihovih vodomjera?
Zato otvaramo ovo ključno pitanje zaštite potrošačkih prava i apeliramo na hitnu zakonodavnu zabranu prevaljivanja troškova mrežnih gubitaka na krajnje korisnike. Građani uredno i redovito plaćaju svoje račune, no nedopustivo je da se kroz fiksne naknade, cijenu kubika ili posredne namete na njih prebacuje neučinkovitost vodoopskrbnih sustava. Lokalne komunalne tvrtke moraju preuzeti odgovornost za vlastite cijevi, a ne nedostatak investicija kompenzirati posezanjem u džepove potrošača za vodu koju nitko nije potrošio.
Ovaj gorući problem dobio je ovih dana i svoju službenu potvrdu na najvišoj razini, ali i doveo do prve velike administrativne blamaže u ovoj godini, piše Halo, inspektore.
SKANDALOZNO: NA INFOGRAFICI EUROPSKE KOMISIJE NEMA HRVATSKE NA KARTI!?
Europska komisija objavila je službenu infografiku o pristupu javnoj pitkoj vodi u zemljama članicama za 2026. godinu, no na njoj nema Hrvatske. Na dnu grafičkog prikaza navodi se kratka opaska: „Podaci nisu dostupni za Hrvatsku“.
Kako je moguće da zemlja koja se prema službenim podacima Eurostata nalazi u samom vrhu Europske unije po zalihama obnovljive pitke vode po stanovniku, ostane administrativno "nevidljiva" u europskim operativnim izvješćima?
Želimo odmah i nedvosmisleno umiriti potrošače – ovaj propust nema nikakve veze s kvalitetom vode koju pijemo. Voda iz javnih vodoopskrbnih sustava u Hrvatskoj je visoke kvalitete, zdravstveno ispravna, a oko 87 % naših građana ima izravan pristup javnoj mreži. Problem je isključivo administrativno-tehničke naravi. Između terenskih mjerenja koje provode Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) i Hrvatske vode te konačnog prosljeđivanja strukturiranih izvješća prema Bruxellesu, za koje je zaduženo resorno Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije, došlo je do institucionalnog kašnjenja u usklađivanju s novom Direktivom o pitkoj vodi (DWD).
Treba naglasiti kako ovo, nažalost, nije prvi put da domaća administracija kasni s europskim obvezama. Europska komisija već dulje vrijeme redovito šalje službene opomene (letters of formal notice) i pokreće postupke protiv Hrvatske upravo zbog kroničnog kašnjenja u dostavi ključnih informacija, sporog usklađivanja informacijskih sustava te neučinkovite provedbe europskih ekoloških direktiva i odluka. Ova prazna čaša na europskoj grafici samo je logična, ali i vrlo vidljiva posljedica sustava koji godinama pati od birokratske tromosti.
POVJERENICA U ZAGREBU OGOLILA BROJKE: GUBICI 70 % VEĆI OD PROSJEKA EU!?
Ovaj se administrativni vakuum poklopio s važnim političkim događajem. U službenom posjetu Zagrebu boravi europska povjerenica za okoliš, otpornost vodoopskrbe i konkurentno kružno gospodarstvo, Jessika Roswall. Tijekom njezinih radnih sastanaka u Vladi i pred saborskim Odborom za europske poslove otvorene su teme koje se izravno tiču svakog računa koji građani plaćaju.
Povjerenica je iznijela egzaktne i zabrinjavajuće podatke: dok pritisci klimatskih promjena rastu, u Hrvatskoj su evidentirani gubici u vodoopskrbnoj mreži koji su oko 70 posto veći od prosjeka Europske unije! Zbog dotrajale infrastrukture i rascjepkanosti lokalnih komunalnih poduzeća, u Hrvatskoj se u prosjeku izgubi više od 50 % zahvaćene vode na putu do slavina.
Izostanak Hrvatske s europske karte i alarmantne riječi povjerenice moraju biti jasan znak za hitnu akciju. Prije svega treba promjeniti model naplate – POTROŠAČ SMIJE PLAĆATI ISKLJUČIVO I JEDINO STVARNO ISPORUČENU I POTROŠENU KOLIČINU VODE NA SVOM VODOMJERU.
Mrežni gubici moraju ići na teret distributera.
Drugo, treba napraviti reformu komunalnog sektora, prije svega kroz rješavanje problema rascjepkanosti stotina malih komunalnih poduzeća koja nemaju ni ljudske ni financijske kapacitete za povlačenje EU fondova i obnovu infrastrukture.
Konačno, treba ubrzati digitalne integracije i hitno dovršiti modernizaciju sustava izvještavanja kako bi podaci o našim resursima u Bruxellesu bili transparentni i predani na vrijeme.
Ako se to ne učini, trebaju uslijediti sankcije.
Hrvatska ima neprocjenjivo prirodno bogatstvo u obliku pitke vode. Naša je zajednička dužnost osigurati da se tim resursom upravlja odgovorno, transparentno i, iznad svega, u punom interesu i zaštiti novčanika hrvatskih potrošača, javlja Halo, inspektore.