Trideset i jedna godina prošla je od vojno-redarstvene operacije Oluja, presudne pobjede u Domovinskom ratu i jednog od najvažnijih događaja u suvremenoj hrvatskoj povijesti.
Svake godine 5. kolovoza Hrvatska obilježava Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i obljetnicu Oluje. Upravo je toga dana 1995. oslobođen Knin, dotadašnje političko i vojno središte pobune protiv hrvatske države, a na Kninskoj tvrđavi podignuta je hrvatska zastava.
Oluja je bila mnogo više od vojne operacije. Označila je završetak višegodišnje okupacije najvećeg dijela hrvatskog teritorija, omogućila povratak prognanika njihovim domovima i potvrdila odlučnost Republike Hrvatske da obrani svoju neovisnost, teritorijalnu cjelovitost i pravo svojih građana na život u slobodi.
Četiri godine okupacije i bezuspješnih pregovora
Nakon velikosrpske agresije 1991. godine znatan dio hrvatskog teritorija našao se pod okupacijom. Brojni gradovi i sela bili su razoreni, tisuće ljudi ubijene, ranjene ili zatočene, a stotine tisuća hrvatskih građana protjerane su iz svojih domova.
Hrvatska je godinama pokušavala okupirana područja vratiti mirnim putem. Međunarodni mirovni planovi i pregovori nisu donijeli rješenje, dok je vodstvo pobunjenih Srba odbijalo prihvatiti hrvatski ustavno-pravni poredak.
Posljednji pregovori hrvatskih vlasti i predstavnika pobunjenih Srba održani su 3. kolovoza 1995. godine u Genthodu kraj Ženeve. Hrvatski zahtjev za početak mirne reintegracije ponovno nije prihvaćen.
Samo nekoliko dana ranije, operacijom Ljeto ’95., hrvatske snage oslobodile su Bosansko Grahovo i Glamoč te se približile Kninu na desetak kilometara. Time su stvoreni ključni vojni preduvjeti za završnu oslobodilačku operaciju.
4. kolovoza: Oluja je počela u zoru
Operacija Oluja počela je 4. kolovoza 1995. u 5 sati ujutro.
Nakon djelovanja Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i topničke pripreme usmjerene prema vojnim ciljevima, hrvatske vojne i policijske snage krenule su u napad na više desetaka pravaca duž bojišnice koja se protezala stotinama kilometara.
Glavnu udarnu snagu činile su gardijske brigade Hrvatske vojske, uz specijalnu policiju MUP-a, Hrvatski gardijski zdrug, domobranske postrojbe i pričuvne snage. Posebno važni pravci vodili su s Dinare i Velebita prema Kninu.
S Dinare su prema kraljevskom gradu napredovale 4. gardijska brigada Pauci i 7. gardijska brigada Pume, dok su pripadnici specijalne policije preko iznimno zahtjevnog velebitskog terena probijali neprijateljske položaje i otvarali put prema unutrašnjosti.
Već prvog dana hrvatske postrojbe na mnogim su pravcima prodrle između pet i 15 kilometara. Brojna neprijateljska uporišta dovedena su u okruženje ili poluokruženje, a obrambeni sustav pobunjeničkih snaga počeo se raspadati.
5. kolovoza: Hrvatska zastava na Kninskoj tvrđavi
Drugi dan Oluje donio je trenutak koji je postao jednim od najsnažnijih simbola hrvatske državnosti.
Hrvatske snage ušle su u Knin, a na vrhu Kninske tvrđave zavijorila se velika hrvatska zastava. Grad koji je godinama bio središte pobune ponovno je vraćen u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske.
Oslobođenjem Knina ostvaren je najvažniji strateški, politički i vojni cilj operacije. Hrvatska je toga dana slavila pobjedu koju je čekala od početka rata.
Do završetka drugog dana ostvareno je oko 80 posto planiranih borbenih zadaća. Oslobođeni su ili su se oslobađali brojni gradovi i naselja u sjevernoj Dalmaciji, Lici, na Kordunu i Banovini, među njima Drniš, Benkovac, Obrovac, Gračac, Slunj, Glina, Petrinja i Hrvatska Kostajnica.
Upravo se zato 5. kolovoza danas slavi kao Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja.
6. kolovoza: Spajanje hrvatskih snaga
Napredovanje se nastavilo i trećeg dana operacije.
Hrvatske snage povezivale su oslobođena područja, izbijale prema međunarodno priznatoj granici s Bosnom i Hercegovinom te presijecale preostale pravce povlačenja neprijateljskih postrojbi.
Posebno važan trenutak dogodio se kod Tržačkih Raštela, gdje su se spojile postrojbe Hrvatske vojske i 5. korpusa Armije Bosne i Hercegovine. Time je okončana višegodišnja blokada bihaćke enklave, kojoj je prijetila humanitarna katastrofa.
Oluja je tako, osim oslobađanja Hrvatske, bitno promijenila odnos snaga u Bosni i Hercegovini te otvorila put završetku rata i mirovnim pregovorima.
7. kolovoza: Završetak glavnih borbenih djelovanja
Operacija je službeno završena 7. kolovoza 1995. u 17 sati, nakon 84 sata intenzivnih djelovanja. Na pojedinim područjima završne aktivnosti trajale su još nekoliko dana.
Na sjevernom dijelu bojišnice preostale snage 21. kordunskog korpusa pristale su na predaju, dok su hrvatske postrojbe izbile na državnu granicu.
U Oluji je sudjelovalo gotovo 200.000 hrvatskih vojnika i policajaca, a oslobođeno je više od 11.000 četvornih kilometara dotad okupiranog teritorija.
Pobjeda je, međutim, plaćena ljudskim životima. Poginuli su hrvatski branitelji, mnogi su ranjeni, a iza svake brojke ostale su obitelji koje su za slobodu Hrvatske podnijele najveću moguću žrtvu.
Pobjeda koja je omogućila mir
Olujom je u hrvatski ustavno-pravni poredak vraćen najveći dio dotad okupiranog teritorija. Izvan hrvatskog nadzora ostalo je još područje hrvatskog Podunavlja, koje je nekoliko godina poslije uspješno vraćeno mirnom reintegracijom.
Vojni uspjeh Oluje bio je jedan od ključnih preduvjeta za završetak rata u Bosni i Hercegovini, potpisivanje Daytonskog mirovnog sporazuma i konačno uspostavljanje mira u ovom dijelu Europe.
Haški žalbeni sud 2012. godine pravomoćno je oslobodio hrvatske generale Antu Gotovinu i Mladena Markača, odbacivši ključne zaključke prvostupanjske presude o nezakonitim topničkim napadima i udruženom zločinačkom pothvatu.
Hrvatska pobjedu slavi dostojanstveno, uz pijetet prema poginulim braniteljima, poštovanje prema svim nevinim civilnim žrtvama i jasnu osudu svakog pojedinačnog zločina počinjenog tijekom ili nakon operacije.
Vječna zahvalnost hrvatskim braniteljima
Oluja je ostvarila san generacija: slobodnu, samostalnu i međunarodno priznatu hrvatsku državu.
Zato 5. kolovoza nije samo datum u kalendaru. To je dan hrvatskog zajedništva, ponosa i zahvalnosti prema ljudima koji su ostavili svoje obitelji, poslove i mirne živote kako bi obranili domovinu.
Posebno mjesto pripada poginulim, nestalim i umrlim hrvatskim braniteljima. Njihova je žrtva ugrađena u temelje moderne Hrvatske i obvezuje svaku novu generaciju da slobodu čuva odgovorno, dostojanstveno i s punom sviješću o cijeni kojom je izborena.
Trideset i jednu godinu poslije poruka ostaje ista:
Neka je vječna slava i hvala svim hrvatskim braniteljima.
Sretan Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja!